„Grad pun Mercedesa“, “ Imoćani samo voze Mercedese“, „Statusni njemački automobil-hobi Imoćana“,“Grad s najvećim brojem Mercedesa“. Ovo su samo neki od naslova iz mnogih tiskovina, čiji su se novinari u Hrvatskoj nebrojeno puta naprosto natjecali tko će više i atraktivnije objaviti svekolikom svijetu priču o Imotskom i njemačkom automobilskom divu Mercedesu. Prema tim i takvim pisanjima ispada da je Imotski u najmanju ruku njemački Sindelfingen, grad gdje je i najpoznatija tvornica Mercedesa, a Imoćani neki bogati svijet, koji ne dvoji kada je u fazi kupnje automobila. Ili Mercedese , ili ništa!
A prava istina o Imoćanima i Mercedesima započinje još tamo s kraja pedesetih godina prošlog stoljeća. Živeći u neimaštini, ali ponosni i željni rada , kako bi prehranili svoju obitelj mnogi Imoćani krenuše u svijet. Svijet tada bijaše ponajprije Zapadna Njemačka. Nisu očekivali nikakav Misir, već su bili spremni na sve. Kopali su kanale, živjeli na granici ljudskog dostojanstva u derutnim barakama po njemačkim bauštelima, radili sve i svašta. Pošteno su zaradili svaku svoju marku. I dakako, promoćudni, ali i ekonomični, kada bi se vraćali svojim kućama poneki od njih kupio bi i automobil. U to vrijeme doći u Imotski i Imotsku krajinu s nekim automobilom, a koji se nije zvao Fićo ili Zastava, bila bi prava senzacija. Nije se tada ni mnogo znalo o njemačkim automobilima. Željezna zavjesa koja je Hrvate dijelila od zapadnog svijeta nije mnogo davala podataka tko je tko u europskoj automobilskoj industriji. Tako su u
Imotsku krajinu dolazili i Taunusi, Opel rekordi, BMW-ovi, Audiji, fala ti Bože i Mercedesi. Rijetko koji novi, u većini rabljeni. I onda , dakako, da je i takav bio senzacija. A kako je Imoćana u jednom trenutku u Njemačkoj bilo i više od deset tisuća, s vremenom je dolazilo sve više njemačkih automobila. Njemci su pametan narod, znalo bi se kazati u Imotskom. Znadu oni što valja i znadu koje se auto najmanje kvari. Mercedes, ponajprije. E, pa zašto ne bismo kupili Mercedese, pa makar bio i deset i više godina star, govorili su. I imali su pravo. Tu su pokazali ne sa strane prišivenu rastrošitost, egoizam, bahatost i slične pridjeve kojima su ih obasipali oni koji ih nisu dobro poznavali, već dobro poznavanje prilika u automobilskoj industriji, ali i štedljivost. Jer Mercedesi su bili i ostali pouzdani, sigurni i štedljivi.
I baš tu činjenicu nitko da vidi i kaže, baš kao što nitko i nije kazao koliko je lijesova sa Imoćanima koji su umrli ili poginuli na bauštelima , umrli u bolnicama , došlo s nekim crnim Mercedesima po mnogim mjestima Imotske krajine.
No, ne obazirući se na te i takve novinarske naslove, činjenica je jedna. A, to je da Imotski ni u kom slučaju nije nešto izdvojeno, kada je u pitanju broj Mercedesa po glavi stanovnika, od ostalih sredina iz kojih se također odlazilo na rad u Njemačku. I još nešto. Kada bi se sada zbrojile godine proizvodnje svih Mercedesa na Imotskoj krajini i podijelile, u prosjeku bi svaki Mercesdes bio stariji od dvadeset godina.
No, druga je stvar što nekima sa strane kada dođu u Imotski taj trokutasti znak Mercedesa plijeni pažnju i što Imoćani, a posebno oni koji su okusili njemačku disciplinu i urednost, svoje limene ljubimce tetoše i drže kao kap vode na dlanu. Eto tu bi se, zapravo, trebala vidjeti prava povezanost Imoćana i Mercedesa. Pazi ono što valja i to će ti služiti godinama.
Ako netko ima neku drugu priču o Imoćanima i Mercedesima, ali utemeljenu na činjenicama, a ne po onoj rekla-kazala, neka je slobodno predoči. Terracon News će je objaviti.
Više u kategoriji: Vijesti dopisnika
Tekst i foto: Velimir Braco Ćosić




Priča o Crvenom jezeru
Imotski gastronomski specijaliteti
Nekad bilo, sad se spominjalo
Imotski muzeji svjedoci povijesti!
Splitska zračna luka bilježi rast putnika
Riječ dana… (iz knjige aforizama IM AUGENBLICK DES DENKENS…) Jure Brekalo
Promocija knjige: Stanja duša poljičkih župa iz godine 1725. i 1726. iz crkvenih arhiva
Plaćajte skuplje ili gledajte reklame: Netflix najavio veliku promjenu za svoje pretplatničke pakete
Hrvatski paviljon na 58. Venecijanskom bijenalu među 16 izložbi koje se ne smiju propustiti
Interplay of light and shadow in architecture
„Metoda za brak” izvor smijeha i zabave
Regata „Sveti Duje” – Formula 1 veslanja
Hrvatski dizajneri u finalu za European Design Awards