Putopis – Cetina najizdašnija dalmatinska rijeka

Uz Cetinu i nadomak toka te rijeke ipak niču lijepe prizemnice, jednokatnice, višekatnice i ostale građevine, a gdjegdje u tom ruralnom prostoru obiteljski bazeni u sklopu seoskog turizma. Riječ je, kažu, o najizdašnijoj rijeci Dalmacije koja znači život, produžetak ljudskog vijeka, preko koje je izgrađeno 20-ak mostova od kojih su neki ostali pod vodom akumulacijskih jezera na ruralnom prostoru u dalmatinskom zaobalju. No, njezine se vode, nžalost, i danas onečišćuju, ali ne kao nekoć. Detesak kilometara sjeverozapadno od slikovite Vrlike, gdje je oduvijek bila razvijena tkalačka djelatsnost-umjetnost, izvire Cetina, privlačni kutak za izletnike, kamo se može stići i asfaltnom cestom. Naime, ta se rijeka rađa podno vrletne Dinare na oko 280 metara nad morem gdje ujedno počinje Cetinski kraj. Ipak Cetina sa svojom dolinom i pritokama, okruženjem, spada u najčistije i najprivlačnije krajobraze ne samo na području Dalmacije.

Cetina se rađa podno Dinare na oko 280 metara nad morem gdje počinje i Cetinski kraj
A nakon nešto više od stotinjak kilometara putovanja (105) Cetina se ulijeva u more kod Omiša, probijajući se kroz kamenjar Dalmatinske zagore praveći zadivljujuće brzace, kaskade; vijugajući kroz ravničasta polja. Ruši se i niz litice, a ukroćena i branama poznatih hidro-elektrana.
Gdjegdje je uprednula i stare mlinske kotače u uščuvanim vodenicama, no do svoga ušća stiže uglavnom čista, bistra, hladna i pitka. Podsjetimo kako iznad samog njezina izvora u kamenjaru Dinare ima jedna pećina bezdanka, u čijim se bočnim zidovima nekada, u turska vremena, sakrivao hajduk Sočivica, što je također zanimljivo pogledati. Nedaleko od izvora je i stara utvrda Glavaš, isto tako zanimljiv spomenik materijalne kulture, nekoć granica između Bosne i Dalmacije. Povjesničari ističu kako je Glavaš bio prijsetolnica banova, samostalnih hrvatskih knezova, te da je ostao nezavisan oko tristotine godina u srednjem vijeku. Turci su ga zauzeli i spalili 1522. godine.
Nizvodno Cetinom prema jugoistoku leže ostaci glasovite starohrvatske crkve Sv. Spasa iz 9. stoljeća, čiji se zvonik ubraja među najpoznatije, najstarije takve građevine u Slavena. Tu su i stećci, a malo dalje postojano stoji i jedan stari popločani kameni most preko Cetine, vrlo atraktivna izgleda. Sagrađen od samih stećaka, a kažu da je podignut u doba Turaka. Na njemu i sada žene iz obližnjih sela katkada bijele rublje na ‘starinski’ način. U narodu toga kraja i danas živi legenda, čak i uspomene na rižina polja u Paškom polju. Pozornost posjetitelja zaokuplja i Garjak, slikovito selo, gdje Cetina pravi zadivljujuće kaskade, a zbog zdrave klime i čuvenog sira i vina često su ga posjećivali i stranci. Rado su tamo navraćali i stari Rimljani, poslije Francuzi, Austrijanci, Mlečani…
I Balački kameni most, koji se obnavlja, također je na svoj način zanimljiv i za njegovu arhitekturu se gotovo lijepe pogledi. Prvenstveno je pogodan za ribiče gdje je korito Cetine i najuže, u kojemu se sjeverozapadna obala Peručkog jezera gotovo sljubljuje s gornjim tokom rijeke. Susjedna živopisna sela Jažević, Vinalić i Kosori, koja su pogodna za seoski i izletnički turizam, od pamtivijeka su poznata i kao ratarska, i stočarska naselja u Vrličkom kraju čija je povijst vrlo bogata, ali i burna,
Nadomak izvora Cetine ističu se ostaci starohrvatske crkve Sv. Spasa iz 9. stoljeća
Visoravni bitelićkih pašnjaka, pa dolina rijeke Cetine s njezinim pritokama pružaju gotovo idealne uvjete za razvoj naprednog stočarstva i seoskog turizma. No budućnost izletničkog i seoskog turizma nazire se i na padinama legendarnog Vrdova, a privlačan je i izvor Velikog Rumina, izletište Panj te rječica Vojskava u Hrvacama, dakako i sa starim vodenicama, mlinicama. Tek izletište Han, konačište iz turskih vremena, odakle se uzvodno i nizvodno uz Cetinu prostiru obale s vrbicima i jablanovima, dakako i sjenokoše, livade pogodne za ispašu. Ti su cetinski predjeli pogodni za ribolov, odmor, rekreaciju, kupanje ljeti, a tu niču i vikendice. U blizini je slikoviti Demerovac, izvor Kosinac. I u tom predjelu Cetine nižu se sočne livade, drvoredi jablanova, a u blizini obala rijeke niču nova pripoljska naselja, kroz koja vijugaju asfaltne ceste, električni dalekovodi i telefonske žice, u koja je dovedena i voda s Kosinca.
Stare slikovite mlinice na Cetini i njezinim pritocima(Ruminu, Grabu, Rudi) posebna su atrakcija, ostaci starhrvatske arhitekture, koje je nagrizao zub vremena, a mnoge od njih su urušene i nestaju baš kao i one koje su progutale vode u akumulacijskim jezerima Peruče, Đale, Prančevići. Rijetko koja od cetinskih vodenica radi, iako je ove godine rodilo žito. Trebalo bi ih sačuvati od propadanja i kao spomenike, kako bi potomci toga kraja imali bar malo uvida čime su se bavili njihovi pretci. Predjeli Starih mostina svojevrstan je raritet gdje Cetina pravi brzace i ta je slika zadivljujuća u čistoj prirodi dalmatinsko-zagorskog krajobraza.
Tu se iz bosanskog sela Golinjeva, gdje su njegovi sinovi podigli farmu nesilica, doselio Mate Milardović sa svojom obitelji. Zavolio je i priglio taj pitomi krajolik u kojem bogato i sretno žive njegovi potomci. Milardovićevo imanje, kao i Han na Cetini, s gradom Sinjem prepoznatljivim po Svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske, Alki i Tvrđavi te čuvenoj Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji. Dakako i Gradskoj glazbi NK ‘Junak’, Gradskom bazenu olimpijskih razmjera, Alkarskoj ergeli i Hipodromu, te uzletištu za sportske letjelice i Alkarskom padobranskom kupu, a odnedavno i velebnim Alkarskim dvorima i Nacionalnom sajmu pršuta, te Stočnim sinjskim pazarom.