Tunel Sveti Ilija – Imotskom more ispred kuće

Davno su sanjali imotski pradjedovi snove o tome kako pobijediti kršnu i kamenitu planinu Biokovo. Jedna od najljepših hrvatskih planina sa 1762 metra visokim vrhom Svetim Jurom tisućljećima je bila nepremostiva prepreka Imotskoj krajini prema moru.

Imotski na korak od predivnog Jadrana, a opet tako daleko… Na stotine staza stoljećima je stvarano po toj planini kako bi gorštaci imotski mogli stići do plavetnila Jadrana. Nosili su vino, voće i povrće, trgovali, a zauzvrat dobivali sol, ulje i ribu. I stotinama godina tako. No, san svakog od tih ponosnih ljudi bijaše kako doći brže do mora. Kada su se još tamo dvadesetih godina prošlog stoljeća počeli kopati prvi tuneli po Alpama, mnogi su sanjali i o tunelu kroz Biokovo. I eto, došlo je i to vrijeme. Probijen je tunel Sveti Ilija (ime dobio po drugom najvišem vrhu) i kroz njega je u Imotsku krajinu došao dašak mora. I primorci ga zavolješe, njima je pak on korak do autoceste, do svijeta. Tunel mora biti prosperitet Imotske krajine, zaleđe Biokova, njezina sjeverna strana idealna je logistika prenapučenom Makarskom primorju. Stoga se s pravom može kazati da je ovaj tunel (4,2 kilometra dug) strateški razvojni objekt Imotske krajine, projekt stoljeća, ako ne i tisućljeća.

I da više ne pričamo o njemu, jer je već u samo nepune dvije godine pokazao svoju vrijednost (kroz njega je prošlo milijun i osam stotina tisuća automobila), ovdje vam, poštovani čitatelji portala Terracon News, po prvi put donosimo fotografsku kronologiju od početaka radova do završetka i otvaranja tunela. Pratili smo svaki detalj, skoro pa svaki dan ono što se radi oko njega i u njemu, pa neka i generacijama koje dolaze ovo bude poklon.
Znači, prvi radovi, prva mina ispaljena je na veličanstvenom narodnom zboru ispod sjevernih padina Biokova 29. prosinca 2004. godine, a tunel je bez pompe i svečanosti otvoren 8. srpnja 2013. godine. Nikada se niti jedan tunel u Hrvatskoj nije tako dugo gradio. Razlog je odgađanje radova nekoliko puta pa započinjanje, pa opet prekidanje, dok konačno nije kod odgovornih shvaćeno da je on strateški razvojni put Imotske krajine.

Braco Ćosić