Spomenička baština najsunčanijeg otoka

Pripremite se – provest ćemo vas otokom Hvarom i pobliže upoznati s njegovim kulturnim nasljeđem.
Grad nastao krajem 13. st. imao je karakteristike romaničko – gotičkog graditeljstva. Tijekom godina dograđivan je i pregrađivan s primjesama renesanse i baroka. Unutar zaštićene jezgre grada, u nizu uskih kamenih kuća i ulica uglavnom u skalinadama, izdvaja se gotička kuća Petra Hektorović, zatim tzv. palača Hektorović, inače Užižić, na gradskim zidinama kao dvojni objekt iz 15. i 16. st. – primjer cvjetne venecijanske gotike. Gotička palača Gargurić–Kasandrić nalazi se u predgrađu. Procvatom pomorstva i trgovine osnažile su i mnoge građanske obitelji, posebno kroz pučki prevrat u 16. stoljeću, koje su gradile vlastite objekte kao palaču Paladinić (gornju i donju) gotičko-renesansne provenijencije. Izvan gradske jezgre nalazi se ljetnikovac pjesnika Hanibala Lucića iz 16. st. Objekt je skromnih dimenzija, ali kvalitetom svog renesansnog stila ulazi u najznačajnije spomenike svoje vrste u Hrvatskoj.
Knežev dvor, kao središte uprave Komunom, nastao je u 14. i 15. st. Sastojao se od nekoliko objekta – stare kancelarije, kneževog stana, Lođe – gradske vijećnice i sudnice, te sat-kule. Danas sačuvana Lođa sa sat kulom građena je kroz 16. st. Konačni izgled s prostranim lukovima na pročelju i nizom stupića na balustradi s malim piramidama dobila je početkom 17. st. Ovo elegantno pročelje rad je majstora Tripuna Bokanića koji je osmislio i pročelje Fontika na drugoj strani Pjace i time središtu grada dao profinjeni kasnorenesansni obol. Ostala tri objekta Kneževog dvora srušena su oko 1900. godine kada je na njihovom mjestu sagrađen hotel Elizabet, današnji Palace. Ispred Lođe nalazi se „štandarac“ kameni stup na kojem se isticala komunalna zastava.
Arsenal

Hvarski je arsenal jedan od najbolje sačuvanih na Mediteranu. Sagrađen je sredinom 16.st. na mjestu oštećenog iz 14. st. koji više nije zadovoljavao potrebe luke. Monumentalna kamena zgrada velikim lukom otvorena prema zapadu, sagrađena je na samoj obali mora. Služila je kao brodogradilište i spremište za opremanje i čuvanje galija i drugih brodova. Nakon što je oštećen 1571. g., pa i eksplozijom baruta na citadeli 1579. g., popravljen je, dograđen i stavljen pod krov. Zasluge za ove radove ima knez Petar Semitecolo koji je od 1611. do 1613. g. obnovio najznačajnije javne objekte grada. Udovoljivši pučanima da kontroliraju trošenje komunalnog novca, Semitecolo je 1611. g. uveo red i postigao mir između staleža. Kao spomen na postizanje društvenog mira, Semitecolo je na prvom katu Arsenala sagradio kazalište.
U prizemlju Arsenala postavio je sedam monumentalnih lukova koji su imali podržati kat Arsenala kojeg je podijelio u dva dijela. U zapadnom je dijelu smjestio oružarnicu, a u istočnom kazalište. Niz prizemnih skladišta i dućana uz sjevernu fasadu Arsenala povezao je u skladnu građevinu – Fontik, spremište za komunalne zalihe žita i soli. Pročelje Fontika ukrasio je s četiri monumentalna kasnorenesansna portala. Terasa iznad Fontika dobila je finu kamenu balustradu i tako postala predvorje kazališta – Belveder. Na ovaj je način Arsenal bio više od vojno-pomorskog objekta i postao značajna arhitektonska i urbanistička odrednica Hvara.
Uz pomorsku povijest otoka povezana je pramčana figura – polena „Zvir“ koja je krasila pramac hvarske galije sv. Jerolim.
Samostan i crkva sv. Marka
Dominikanski samostan i crkva bio je važan prostor kulturnog i društvenog života grada. U ostatcima crkve i danas su grobovi uglednih plemića i građana, uključujući i grob Antuna Lucića, sina pjesnika Hanibala. U toj je crkvi učeni dominikanac Vinko Pribojević 1525. g. održao svoj poznati govor „O podrijetlu i zgodama Slavena“, koji je izuzetno vrijedan izvor života u 16. st. na otoku Hvaru. Samostan i crkva su francuskom upravom 1807. godine prestali služiti svojoj svrsi. Danas se u ostatcima crkve nalazi arheološka i lapidarna zbirka „Dr. Grga Novak“.
Franjevački samostan

U uvali Križa na malom poluotoku u 15. stoljeću izgrađen je franjevački samostan s crkvom sv. Marije od milosti. Arhitektonski skladan zvonik, zajedno s onim sv. Marka i Katedrale čini izuzetnu vertikalnu okosnicu grada. Na portalu crkve smješten je reljef Navještenja iz radionice Nikole Firentinca. U crkvi se čuva slika raspetog Krista od Leonarda Basana, poliptih Francesca da Santa Croce i slike muke Kristove od hvarskog komediografa Martina Benetovića – autora „Hvarkinje“. Na zapadnom zidu samostanskog refektorija čuva se slika Posljednje večere, jedna od najpoznatijih slika na jadranskoj obali nastala prema tradiciji venecijanskih slikara Veronesa i Tintoretta. Pripisuje se Mateu Rosseliju, a po zadnjim studijama našem slikaru Mateu Ponzzoniju Pončunu.
Samostanski muzej čuva vrijedne slike, zbirku novca, inkunabule i primjerak Ptolomejevog atlasa iz 1524. g. U samostanskom je vrtu glasoviti stari čempres koji je osim po starosti poznat i po svom amorfnom obliku. Ovaj drevni čempres ne raste u visinu kao ostali primjerci te vrste, već se plosnatim granama pruža u širinu preko vrta. Od samostana do grada vodi Križni put obilježen s 14 kapelica koje simboliziraju 14 križnih postaja, izgrađenih u 18. st.
Benediktinski samostan
Samostan je izgrađen u središtu Grode na ostatcima kuće Hanibala Lucića u 17. st. kada se u Hvar doselila prva redovnica s Raba. Danas sadrži vrijednu zbirku samostanskih umjetnina. Poznat je po čipki od agavine niti koju stoljećima izrađuju vrijedne redovnice. Ova je čipka uvrštena na listu svjetske nematerijalne baštine UNESCO-a kao jedinstven primjer ručnog rada koji se bez nacrta i predloška izrađuje od posebno pripremljenih niti agave.

D. Šabić