Priča o Crvenom jezeru

Tu u gluhoj, mrkloj noći
Ako srca imaš proći, uz vilinsku čut ćeš ciku,
Vukodlaka strašnu riku.
Kosa ti se od stra, ježi,
Bjež čovječe, od njeg, bježi.

Ovo je dio stihova poznate narodne pjesme o imotskom Crvenom jezeru, jednom od najljepših i najzanimljivijih kraških jezera na svijetu. Neki nepoznati narodni pjesnik, nekada davno napisao je ovu pjesmu, kako bi predočio svu tajanstvenost crvenog grotla jezera u neposrednoj blizini Imotskog. Istina jeste, kako su još tamo prije stotinjak i više godina, uz jezero, tek navraćali zalutali pastiri sa svojom stokom, neki odvažniji koji su živjeli u blizini jezera znali su se u njega i spustiti. Postajali bi junacima, pričali bi u dugim zimskim noćima o čudnovatim bićima u jezeru, huku nekih nadnaravnih glasova. Sve je to ostalo ukorijenjeno u narodu, a posebno priča o nastanku jezera. O Gavanu i Gavanuši, koji su ne priznavši postojanje Boga, do li samo svoga bogatstva, bili od strane Božje ruke kažnjeni. Njihovi dvori sunovratili su se u utrobu zemlje i tu nastade jezero.
Vrlo interesantno, ali istinito. Mistificiranje Crvenoga jezera potrajalo je i u 20. stoljeću. Ono najinteresantnije, njegovo istraživanje bilo je upravo zbog toga i zanemareno. Tek tamo davne 1954. godine tada poznati prof.Josip Roglić sa ondašnjom oskudnom tehnikom dao je neke stručne potvrde o postanku jezera. Ono što je bilo najinteresantnije, nije se doznala njegova dubina. Najopsežnije istraživanje je provedeno tek u ljeto 1998. godine kroz međunarodnu speleo-ronilačku ekspediciju Crveno jezero 98. i rezultati te jednomjesečne ekspedicije su se uglavnom koristili kao mjerodavni. Ta ekspedicija je bez dvojbe najveće i najskuplje istraživanje Crvenog jezera do tada. U samoj ekspediciji sudjelovala su 43 speleologa i speleo-ronilaca iz Njemačke, Austrije, Hrvatske i Švicarske. Napravljen je velik broj zarona, a do dna se pokušalo doći i samohodnom ronilicom koja je dosegla dubinu 6 m ispod razine mora, ali se smatralo da to nije konačna dubina. Osnutkom Speleološkog odsjeka u Imotskom, krenulo se s monitoringom hidrološkog stanja Crvenog jezera. Istraživanjem i proučavanjem hidroloških i speleoloških pojava utvrđene su manjkavosti i nepreciznosti do tada poznatih rezultata. Zbog svega toga krenulo se u organizaciju nove znanstveno-istraživačke ekspedicije kojom bi, uz najnovije tehnologije koje su nam bile na raspolaganju, ipak uspjeli napraviti korak dalje u istraživanju najdubljeg hrvatskog jezera. Pokretač i organizator projekta u rujnu 2013. g. je Speleološki odsjek Hrvatskog planinarskog društva Imotski. U organizaciji su sudjelovali i Građevinski fakultet Sveučilišta u Splitu te ronilački klub Crveno jezero iz Imotskog. Pokrovitelj cijele ekspedicije bila je Turistička zajednica grada Imotskog. U ekspediciji je korištena najmodernija samohodna ronilica.

Imotski speleolozi su za spuštanje i podizanje opreme do razine vode konstruirali lift s rasponom žice u dužini 320 m. Na taj način je kompletna oprema potrebna za istraživanje transportirana na ponton. Osim istraživanja potopljenog dijela jezera, stručnjaci s Građevinskog fakulteta u Splitu predvođeni dipl. ing. Ivom Andrićem su uz pomoć laserskog skenera napravili 3D model nepotopljenog dijela jezera. Iz speleološke perspektive najvažniji rezultati istraživanja su novi profili i 3D model jezera. Profili se uvelike razlikuju od profila dobivenih prethodnim istraživanjima. Isto tako, iz profila je vidljivo da se jezero od površine vode prema dnu sužava te su dimenzije samog dna 20 × 10 metara. Ronilica na daljinsko upravljanje ROV se spustila na jezersko dno, fotografirala ga i sonarom za hidroakustična snimanja očitala konture samog dna koje se nalazi na dubini 6 metara ispod razine mora. Tijekom izrona sonar je svakih 5 metara očitavao konture potopljenih jezerskih strana i na temelju tih podataka napravljen je profil potopljenog dijela jezera. Na sjeveroistočnoj strani jezera snimljeni odjek registrira nedostatak povratnog signala, a to je moguće protumačiti na više načina. Na odjek mogu utjecati različiti čimbenici kao što su temperatura vode, gustoća, suspendirane čestice, kut pod kojim zvuk dolazi do prepreke te gustoća materijala od kojeg se kut odbija. Taj dio jezerskog oboda je „speleološki upitnik“ i najvjerojatnije će biti predmet budućih istraživanja u Crvenom jezeru. Zanimljivi su i novi podatci o vodostaju jezera. Mjerenjem od 13. travnja 2013. ustanovljen je vodostaj od 311 metara apsolutne visine. Ovim rezultatom i zaronom ROV ronilice, dokazana je dubina jezera od preko 315 metara, što Crveno jezero svrstava među najdublja krška jezera na svijetu. Speleolozi su izmjerili i razinu najnižeg vodostaja koji je 29. studenog 2011. godine iznosio 228 metara apsolutne visine što dokazuje oscilaciju vodostaja od 83 metra, reče nam poznati imotski speleoronilac prof. Branimir Jukić.
Eto, konačno prije godinu dana ljudsko oko je putem mini podmornice moglo proviriti u dno najmistificiranijeg prirodnog fenomena na ovim prostorima. Danas je Crveno jezero uz Modro jezero, najposjećeniji spomenik prirode u Dalmatinskoj zagori, resurs od kojega Imotski očekuje mnogo. Istina tek početkom listopada ove godine investicijom Svjetske banke u iznosu od 2,1 milijun kuna započeti će uređenje potrebne infrastrukture oko ta dva jezera. Izradit će se šetnice, vidilice, parkirališta, sanitarni čvorovi, info punktovi.
Već slijedeće godine od Crvenog jezera, konačno, Imoćani mogu očekivati i neku korist i to onu financijsku. Kako i koliku, ovisi o njihovoj promoćudnosti. Jer, nije uzalud prilikom ekspedicije 1998. godine poznati njemački speleoronilac Thomas Berend , izjavio:“Da je ovo jezero u mojoj Njemačkoj, više sam nego uvjeren da bi ono moglo hraniti grad od 20 tisuća stanovnika. A cijeli Imotski ima ih deset tisuća.
A priče o mističnosti Crvenog jezera, ona poznata narodna pjesma,neka ostanu. I njih se pametnom promocijom jezera može itekako prodati.

Tekst i foto: Braco Ćosić