Kako nam je svima dobro poznato, Italija nudi svašta, i jedva se čekamo zaletjeti u nju. No, dok mi ne odemo, ima onih koji idu, a među takvima su i novinari britanskog Guardiana, koji su obišli manja mjesta sjeverne regije Pijemont.
Vino nas je privuklo u ovaj dio sjeverozapadne Italije; područje Langhe poznato je po vrhunskim vinima kao što su Barolo i Barbaresco. No, zaintrigiralo nas je i susjedno brdovito područje koje se zove Roero – pod zaštitom UNESCO – a od 2014. – čija vina počinju sve više i više ostavljati trag, kao i gastro specijaliteti koji se sjajno s njima sljubljuju.
Čini se da je to obilježje ovog dijela južnog Pijemonta – mladi koji zbog posla odlučuju ostati u ruralnim područjima, ali donose vlastite ideje. Od nekoliko izvrsnih restorana u kojima smo jeli u Langheu i Roeru, Trattoria Belvedere Elene Risaglie, u gradu Serravalle Langhe, izdvajala se svojom osobnošću i jednostavnošću.
Mladi također dobivaju ideje u malom mjestu Langhe Barbaresco. U nagrađivanoj Casa Boffa, mlađahni unuk osnivača radi na vinskom turizmu, te nudi obilaske, degustacije i karakteristične B&B s usluge s pogledom na Tanaro. Nekoliko minuta hoda dalje, 30-metarski Torre di Barbaresco izgrađen je u kasnim 14. stoljeću, ali je propao u 20. stoljeću. Sada obnovljen, to je vinski centar, s degustacijama, izložbenim prostorom i pogledom s vrha ovih svetih vinogorja – i snježnih alpskih vrhova daleko na zapadu.
No, vratimo se hrani. Uz vina sjajno paše sir, a u Cascina Raflazz, uz južni obronak Langhea, obitelj Adami uzgaja 300 „pecora delle Langhe“ ovaca, pasmine koju su spasili od gotovo izumiranja. Obilasci vode kroz prostrana polja prepuna ovaca, radionicu u kojoj se od sirovog mlijeka proizvodi sedam vrsta sira, uključujući murazzano sa zaštićenim podrijetlom, te vođenu degustaciju cugna langhe, fermentiranog kompota od krušaka, šljiva, soka od grožđa, začina i orašastih plodova. Cijenjena ljetna poslastica su jednodnevni kremasti mali svježi ovčji sirevi, napravljeni kada je trava bujna i dani dugi.
Dakle, toliko o vinu i siru, a nama još nedostaje kruh. U selu La Morra, Mulino Sobrino je mlin za žitarice iz 19. stoljeća koji također ima koristi od oživljavanja „slow fooda“.
Cijeli članak možete pročitati na: punkufer.dnevnik.hr
Foto: Pixabay
Uz “Dane hrvatskog pršuta”: Imamo vrhunski proizvod, a uvozi se u ogromnim količinama
Hrana će nam dolaziti i s gradskih krovova
Revolucionarno: Stvorene biljke koje bi mogle riješiti problem hrane u budućnosti
Mlijeko, vrhnje i sir bez krava, koza i ovaca? Moguće je! Evo i kako