Obiteljsko eko-etno selo „Biskupović‟ na Kreševu brdu

Zahvaljujući izgradnji modernih prometnica te ine infrastrukture (voda, struja, telefon…), te poduzetničkih zona u Dalmatinskoj zagori, ponegdje je ipak uočljiv povratak obitelji iz urbanog u ruralni prostor – na to područje gdje obnavljaju stare i grade nove kamene kuće, čak i s bazenima. Oplemenjuju okoliš, krče i obrađuju zemlju, sade nove poljodjelske kulture poput vinove loze, maslina, voćaka, a bave se uspješno i ruralnim turizmom. Ujedno samoinicijativno pokušavaju bar donekle riješiti i problem vodoopskrbe. No, i sada se potomci u mnogim selima dalmatinskog zaobalja opskrbljuju vodom kišnicom iz gusterni, bunara poput njihovih predaka prije nekoliko desetljeća, čak i stoljeća.
O tomu nam potvrđuje i primjer obitelji Biskupović na Kreševu brdu ponad kamenita kanjona rijeke Cetine, nadomak Blata na Cetini, u omiškom zaleđu. Naime, supružnici Jozo i Ana Biskupović godinama se uspješno bave proizvodnjom zdrave hrane i eko-turizmom na svom imanju obnavljajući stare kamene i gradeći nove kuće na svom imanju, u eko-etno selu na zaravni Kreševa brda. Osim ekskluzivnih objekata za seoski turizam, kamo tijekom turističke sezone zadnjih godina dolaze skupine gostiju, osobito ljeti i u jesen, ta je marljiva obitelj poznata i po uspješnoj proizvodnji crnog i sivog pinota (oko 12 000 litara godišnje) – iz svog vinograda od 8 000 mladih čokota loza.

– Na obiteljskom imanju proizvodimo domaću eko-hranu, a gostima sve pripravljamo prema njihovim željama i ukusima (i narudžbi): dalmatinski pršut, pancetu, različite domaće sireve, lešo janjetinu i teletinu, pečene janjce i kozliće s ražnja, roštilja odnosno gradela, jela i kruh ispod peke, salate, juhe… Turistima nudimo i crni i sivi pinot, domaća vina, koja su prije nekoliko godina dobila zlatnu i brončanu medalju na Sabatini 2005. Ljetos smo imali dosta turista, no gosti su nam zatim pomogli brati grožđe i mastiti, a njihova nam je nesebična pomoć bila itekako potrebna, od velike koristi čak i vrhunska za naše imanje. Slično očekujemo i idućih godina, a naše ćemo goste uvijek prihvatiti i ugostiti prema njihovoj želji, dakako i obostranim mogućnostima, – optimistična je Ana Biskupović. Anini suprug Jozo Biskupović, inače vrstan vinogradar, vinar i podrumar, također je optimist. Podsjeća i na činjenicu kako su kupili i na kamenjar dovezli oko 700 teških kamiona zemlje u blizini svojih kuća da bi na tom zemljištu, nakon što su ga i raskrčili, posadili 8 000 čokota crnog i sivog pinota. Dodaje kako je izgradio bazen (22x16x8 metara) na kamenu brežuljku poviše kuće i vinograda, u ljutom kršu dalmatinsko-zagorskog krajobraza, kako bi se tijekom najvećih suša osigurale dostatne količine vode kišnice sustavom navodnjavanja ‘kap na kap’, za poljodjelske kulture, napose za vinogradarstvo.

– Gradnja našeg obiteljskog bazena je godinama trajala jer je to bio prilično zahtjevan projekt za naše prilike. Ujedno smo izgradili i novi objekt sa šest apartmana, dvoranom površine od 100 metara četvornih i podrumom. Odjednom bismo, u prosjeku, mogli prihvatiti oko 70 gostiju. Tako svih naših pet objekata od čvrsta kamena čine zaokruženu cjelinu u sklopu našeg malog obiteljskog etno-sela, gdje našim gostima možemo nuditi eko-hranu, te im omogućiti i dulji boravak u ovom ambijentu ako zažele, u kojemu će se svi osjećati ugodno. Namjeravamo u cijelosti zaokružiti svoje obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (OPG) sa svim sadržajima ruralnog turizma nadomak živopisnog kanjona Cetine, autoceste i prometnih čvorišta, plaža i primorskih gradova, dakako i nedaleko od budućih golf terena uz rijeku, – zaključuju optimistični Biskupovići, Ana i Jozo, poručujući kako je budućnost Zagore u proizvodnji zdrave hrane i seoskom turizmu jer za to ima sve moguće uvjete.

Tekst i foto: Nedjeljko Musulin