Machu Picchu – sveti grad Inka

Machu Picchu sveti je grad Inka („Izgubljeni grad Inka“) smješten na najvišem dijelu istočnih Andi u Peruu, točnije, na istočnim padinama planinskog lanca iznad doline rijeke Urubamba i neposredno iznad naselja Aguas Calientes, na visini od 2350 metara nadmorske visine.

Machu Picchu vjerojatno je izgrađen oko 1300. godine, ali ostao je skriven sve do 1911. g. kada ga otkriva Amerikanac Hiram Bingham. Poput drugih arheoloških lokaliteta doline navedene rijeke, i ovaj lokalitet svjedoči o nekadašnjem veličanstvenom carstvu Inka.
Većina arheologa smatra da je izgrađen kao posjed cara Inka, Pachacutija. Čini se da je grad, koji je 400 godina bio zaboravljen u andskoj prašumi, bio napušten još i prije no što su carstvo Inka preuzeli Španjolci.

Machu Picchu ima površinu od 32500 hektara i izgrađen je u tradicionalnom stilu suhozida. Arheolozi danas tvrde da ovdje nije riječ o gradu u klasičnom smislu riječi jer nisu pronađeni ostaci birokratske uprave, trgovine ili vojne utvrde. Najvjerojatnije je građen kao carski posjed i religijsko utočište ili pak kao tajni ceremonijalni grad. Ono što je kod Machu Picchua neobično jest okoliš u kojem se nalazi, smješten na brdu usred bujne vegetacije koju natapa rijeka. Zapravo, postoje tri brda koji čine Machu Picchu, a to su Huayna Picchu, Machu Picchu i brdo na kojem se nalazi ostatci naselja. Posljednje brdo danas se naziva Machu Picchu što je pogrešno, ali u cijelom je svijetu prihvaćeno. Preko navedenog brda vodi „put Inka“ od Cusca koji traje nekoliko dana. Tri glavne građevine nalaze se u tzv. „Svetoj četvrti“ – Intihuatana, Hram sunca i tzv. „Soba s tri prozora“.
Zidine Machu Picchua izgrađene su od orijaških blokova kamena. Taj je podatak fascinantan jer se zna da Inke nisu poznavale kotač ni željezno oruđe, a analizom je utvrđeno da su blokovi savršeno izrezani u kamenolomima i da su se završni radovi obavljali na samom gradilištu.
Mističnu priču svjetskog čuda pobliže je istraživao i francuski arheolog i pustolov Thierry Jamin posljednjih 15-ak godina tragajući za ostatcima drevne civilizacije Inka po džunglama na jugu Perua. Pronašao je tajni ulaz u podzemlje u samom središtu drevnog grada. Riječ je o zapečaćenim vratima koja podsjećaju na ulaz u grobnicu. Brojni turisti iz svijeta žele pohoditi sveti grad, no „put Inka“ dozvoljen je za „samo“ pet stotina ljudi dnevno. Većinu čine Peruanci – vodiči, kuhari i nosači, koji se brinu da turistima putovanje ostane u najboljem sjećanju.

D. Šabić