IMOTSKA CARSKA TORTA – statusna slastica

U proljeće 1875. godine u kući Mazzi u Imotskom odsjeo je Austrijski car Franjo Josip I. Prethodnih dana bio je u posjetu Dalmatinskim mjestima. Imotski mu se neobično dopao iz dva razloga. Prvi stoga što ga je oduševilo Modro jezero. Imoćani su ga uvjeravali da je voda iz njihovog modrog bisera svojevrsni afrodizijak, pa je car naredio da mu se u Beč pošalju bačve s jezerskom vodom. I nije bilo uzalud. Car je imao veliko potomstvo.
Drugi razlog bio je više nego znakovit. Prilikom jednoga doručka caru je na srebrnom samovaru koji se i dan danas čuva u jednoj imotskoj kući pristavljen čaj. Uz čaj servirana mu je i jedna slastica koju su pripremile najbolje imotske kuharice. Nešto su je i redizajnirale pa su je sa slatkim tijestom obrubile u formi carske krune. Specijalno za cara.
Car okuša i onda pozove svoje podređene. Predaja kaže da ih je upitao, tko je radio i od čeka se spravlja Imotska torta. Ubrzo je dobio recept i ponio ga sa sobom u Beč. Od tada prilikom velikih prijema i gošćenja ta slastica već prozvana Imotska carska torta redovito je bila na meniju carskog stola.
Ako i dan danas priupitate bilo koju imotsku domaćicu, ako priupitate bilo kojeg izbirljivijeg kušaća imotske gastronomije, posebno one slatke koja im je slastica najdraža svi će vam na prvom mjestu ustoličiti Imotsku carsku tortu. I doista, slastica je to za prave izbirljive gurmane, slastica s kojom se u Imotskom pozdravljaju i odzdravljaju samo istinski i dragi prijatelji i gosti. Koliko li je samo ta torta prošla puta, putujući automobilima, autobusima, vlakovima, brodovima, zrakoplovima, u svaki kutak kugle zemaljske gdje god ima Imoćana. A hvala Bogu, ima ih od Ognjene zemlje do Sibira, od Skandinavije do Južne Afrike. Rekli bismo da je u neku ruku Imotska carska torta i svjetska slastica.
-Da tako je i takvu je triba držati i tetošiti, priča nam o Imotskoj torti gospođa Maja Nikolić, izdanak poznate imotske stare obitelji Gjamonja i autorica kultne imotske gastronomske relikvije Imotski na pjatu, čije će četvrto izdanje ubrzo ugledati svjetlo dana. Tri prethodna razgrabljena su u samo nekoliko mjeseci.
-Imotska carska torta, nastavlja priču gospođa Maja, jeste i mora ostati simbol slatkog imotskog kulinarstva. Treba je dignuti na pijedestal ljepote, kvalitete, dizajna. Niti jedna slastica nije svojom aromom, svojim izgledom tako impresivna kao Imotska torta. Možda nama Imoćanima neki i predbacuju da puno hvalimo svoje, no ako ti mala vojska probirljivih gastronoma koja je vidjela i kušala Imotsku carsku tortu kaže da je to istinito, onda što dalje treba komentirati. Mi Imoćani je moramo zaštititi kao naš brend, ona mora biti naša slatka slikovnica iz Imotskog. Dakako, nju treba znati i pripraviti, a svakako i potruditi se. Recept je jedan, znan, no svaka stara imotska obitelj za sebe čuva opet neke male detaljčiće oko njene izrade. To su upravo te male tajne imotske kužine, što daje posebnu draž. Ako vam nisu domaći bajami, ako vam nisu domaća jaja, ako vam nije doža onakva kakva mora biti, te ako je ne znate dizajnirati, bolje da je i ne pripravljate. Jer kada vam izađe iz pećnice ona vas mora izgledom očarati, bojom zaslijepiti, a da o ukusu i ne govorimo. Zamislite je uz dobar domaći prošek, uz neko izbirljivo vino, zamislite je uz šampanjac, te konačno, zamislite je onako uzimajući fetu u bilo koje dana ili noći. To su gušti, to je Imotska carska torta, veli nam gospođa Maja Nikolić.
Želje gospođe Maje Nikolić želje su mnogih u Imotskom. I stoga je i pokrenuta inicijativa da se Imotska carska torta zaštiti, dobije svoju službenu osobnu iskaznicu, svoju putovnicu. Zaslužila je to.
E, mi opet po istom. Poštovani čitatelji Terracon Newsa ako mislite da pretjerujemo, hvaleći Imotsku carsku tortu, kada budete navraćali u Grad na gori, obvezno kušajte tu slasticu. I nećete zažaliti, vjerujte.