Kamen dostupan na mjestima kao što su Mykonos, Paros i Naxos imao je jedan nedostatak – tamniju, zemljanu boju koja je privlačila sunce i život u kućama činila neizdrživim zbog visokih temperatura..
Kako bi se rashladili, Grci su obojili kamen u bijelo, a nakon što se takva metoda pokazala uspješnom, s vremenom je postala dijelom tradicije. U arhitekturu se sredinom 20. stoljeća uplela i bolest. Kako bi se spriječilo širenje kolere,grčke vlasti zatražile su ličenje kuća krečom, koji služi i kao dezinficijens.
Baš kao i bijela boja – i plava ima svoje “zašto i zato”. Grčki ribari i pomorci bojili su vrata i prozore bojom koja im je ostala od bojanja broda, a plava je zbog svojeg sastava bila najdostupnija. Karakteristična plava boja koja se koristila za brodove i domove na grčkim otocima bila je napravljena od mješavine vapnenca i sredstva za čišćenje “loulaki”, jedne vrste plavog talka koja je većini bila lako dostupna kod kuće. Stoga im je plavu boju bilo vrlo jednostavno napraviti.
Cijeli članak možete pročitati na: punkufer.dnevnik.hr
Foto: Pixabay