Koncept vječnog života oduvijek je privlačio ljude, a čini se da ga je – u doslovnom, a ne u duhovnom smislu – uspjela ostvariti jedna vrsta meduze. Znanstvenici su nedavno istražili genom te sićušne morske životinje kako bi otkrili njezinu tajnu. Pronašli su gene koji besmrtnu meduzu čine – besmrtnom.
Biološku besmrtnost, kako izgleda, već posjeduju najmanje dva mala beskralježnjaka mekog tijela koji žive u vodi, kako smo pokazali nedavno u ovoj rubrici. Jedan od njih je hidra koja svoju besmrtnost postiže zahvaljujući građi od matičnih stanica koje se neprestano regeneriraju. Drugi je već spomenuta besmrtna meduza manja od ljudskog nokta poznata pod znanstvenim nazivom Turritopsis dohrnii.
Ona svoj život započinje kao sićušna, slobodno plutajuća ličinka poznata kao planula. Iz te ličinke nastaje kolonija polipa pričvršćena za morsko dno, a zatim iz polipa ‘pupaju’ meduze koje slobodno plivaju u moru. Svi polipi i meduze koji nastaju iz jedne planule genetski su identični klonovi. Ako je meduza izložena okolišnom stresu ili fizičkom napadu, ako nema dovoljno hrane ili je bolesna i stara, može se vratiti u prethodni stadij, stvarajući novu genetski identičnu koloniju polipa. A taj se proces ponavlja beskonačno.
Cijeli članak možete pročitati na: tportal.hr
Foto: Youtube ScreenShot