Gledajući godišnje ljestvice albuma vodećih kreatora glazbenog ukusa, opet se otvara isto pitanje – je li glazba zbilja manje kvalitetna nego ranije? Odgovor je, svake godine sve više – da, ali pritom su oni koji je stvaraju za to najmanje krivi. Mreža krivaca je kompleksna, a u njoj su glavni akteri halapljivi streaming servisi koji su je pretvorili u ekonomiju à la Uber još prije nego što je ona zaposjela svaki kutak svijeta, prodajući koncept ponude all you can eat, u kojem imate sve, a zapravo nemate ništa. Naime iza playlista kuriranih kao švedski stol najčešće stoje umjetni algoritmi
Nisu samo oni krivi: kriv je i način na koji konzumiramo glazbu, dekoncentrirano, pozadinski, ispresijecano reklamama, skrolajući ili razgovarajući o nečem drugom, kroz filtar bluetooth zvučnika i slušalica u boljem te računalnih i TV zvučnika u lošijem slučaju.
Ima li ikakve nade, pitate se?
Fokusirali smo se na mlađe izvođače koji odražavaju duh godine za nama te u startu eliminirali specifične glazbene mikrožanrove, ali i ultrapoznate zvijezde poput Arctic Monkeysa ili Harryja Stylesa, a koji su ove godine objavili albume toliko razvikane da ih zbilja nema smisla dodatno reklamirati.
Strani albumi
Black Country, New Road – Ants From Up There
Makaya McCraven – In These Times
Charlotte Adigéry / Bolis Pupul – Topical Dancer
Strane pjesme
Angel Olsen – All The Good Times
Weyes Blood – It’s Not Just Me, It’s Everybody
Hrvatski albumi
Tidal Pull – Uvod u promatranje cvijeća pri punoj brzini
Ivan Grobenski – Apocalipstick
Barbara Munjas – Right Place & Right Time
Cijeli članak možete pročitati na: tportal.hr
Foto: Pixabay

Riječ dana… (iz knjige aforizama IM AUGENBLICK DES DENKENS…) Jure Brekalo
Stephen King na sudu se bori protiv smanjivanja honorara za pisce
CRVENO na zadarskom kazališnom ljetu
PRVI PUT ONLINE: Više od sto tisuća posjeta digitalnoj Noći muzeja