U vremenu od oko 4000 g.pr.Kr., razvoj vinove loze odvijao se na područjima Mezopotamije, Sirije i Egipta te se dalje širio prema zapadu. Veliku ulogu u širenju odigrala je antička Grčka. Fenički trgovci su vinogradarstvo donijeli na Kretu, a zatim se širilo i na Peloponez. Vino je bilo vrlo važan trgovački proizvod, uz maslinovo ulje. Vino se pomorskim putem transportiralo u bogato ukrašenim amforama u sve krajeve svijeta pa možemo reći da civilizacija antičke Grčke duguje svoje širenje upravo vinu.
Vrijeme antičke Grčke
Grčki pisci su vino opjevali u svojim književnim djelima, poput Ilijade i Odiseje. U tim djelima možemo pronaći opise vina, sorata, način uzgoja, te djelovanje vina na zdravlje čovjeka. Grci su bili vješti vinogradari i vinari. Poznavali su gnojidbu, rezidbu, sustave uzgoja te su se prilagođavali tipu tla i sorti. Također su u vino dodavali smolu kako bi ga zaštitili od kvarenja, ali su dodavali i razne začine kako bi prekrili mane vina. Proizvodili su slatka vina, dobro obojena, punog i zaokruženog okusa, visoke kakvoće. U povijesti se umjerena konzumacija vina smatrala poželjnim i zdravim a osuđivala se neumjerenost što vidimo iz Hipokratovog zapisa: ˝Jedna čaša vina na dan znači zdravlje, dvije čaše potiču užitak i zadovoljstvo, a tri sramotu.˝
Razdoblje Rimskog Carstva
Za vrijeme Rimskog Carstva vinogradarstvo i vinarstvo se nastavlja razvijati. Proizvode se suha, desertna i aromatizirana vina. Otvaraju se taverne i barovi te na taj način vina postaju dostupna i širim slojevima društva. Siromašni piju poscu ili loru, vinski ocat pomješan s vodom. Ispijanje čistog vina smatralo se barbarskim običajem. Vino se čuvalo u amforama, glinenim posudama začepljenim plutom, izrađivale su se drvene bačve te staklene posude. Pronađen je Plinijev zapis u kojem se navodi da „ništa starenjem ne dobiva na vrijednosti kao vino.“
Srednji vijek
U srednjem vijeku, propašću Rimskog Carstva dolazi do pada proizvodnje i trgovine. Vino je uobičajno piće svih slojeva društva te je osobito bilo cijenjeno zbog svojih antiseptičkih svojstava u vrijeme velikih epidemija. Vina su se brzo kvarila te su se konzumirala i prodavala vrlo mlada. Da bi riješili problem kvarenja, u Njemačkoj je donešena odluka o dodavanju sumpora.
P. Mimica, mag. ing. agr.