Odgovor na pitanje što je void poprilično je složen. Void kao ništavilo otežava nam njegovo definiranje. Odsutnost od punine, praznina ili neko drugo značenje ponuđenih sinonima? Kad govorimo u arhitektonskom žargonu mislimo na nedefiniran ili nedizajniran prostor, prostor definiran nedizajniranjem.
Void bez korisnika je ništavilo. Samo u odnosu s korisnikom on dobiva značenje. Za razliku od poezije, umjetnosti ili znanosti u arhitekturi je void definiran. On je definiran svojim granicama, korisnicima, kontekstom, kao i programom koji mu je predviđen. Stoga se postavlja pitanje je li void u arhitekturi ništavilo ili je riječ o pomno i strogo definiranom prostoru bilo koje namjere (prepuštenom kaosu) ili odsutnosti namjene?
Kod modeliranja u glini dolazi do dodavanja elemenata i njihova uobličavanja. Naš je void bliže tehnici rada u kamenu gdje se model dobiva oduzimanjem, tj. oslobađanjem viška kamena. U samim početcima ljudskog postojanja void je služio kao primitivna nastamba ljudi; sjetimo se svih špiljskih slika koje je čovjek crtao služeći se sigurnosti voida kojeg mu je ponudila priroda. Princip dodavanja elemenata, baš kao rad u glini, imamo u jednoj epohi arhitekture.
Void je prostor ispod velikih autocesta u američkim gradovima, ističe Robert Ventur u svojoj knjizi „Složenost i proturječnost u arhitekturi“, prostori koji su oslobođeni funkcije, tj. definirani manjkom brige za njihov dizajn. Tema voida suprotna je strategiji strukturalista; tu umjesto multipliciranja strukture imamo odabir i definiranje praznine. Iako je uvriježeno mišljenje da tema voida znači prepuštanje nekog prostora praznini ili ništavilu te da je to odustajanje od dizajna, radije bih rekao da se radi o pomnom dizajniranju ništavila. Da bi sagledali i odredili void, moramo detaljno proučiti silnice prostora u kojeg ga postavljamo. Također određujemo njegove granice, odnos koji će taj void stvoriti u prostoru te moramo znati korisnike samog voida.
Više u kategoriji: arhitektura
M. Pocrnjić, mag. ing. arh.