Čestitam, počeli ste čitati tekst o Messiju, a dosad smo ga tek sporadično spomenuli dva puta u seciranju pada Barcelone i uopće krize ideje. Ako i dalje čitate, dugujemo vam objašnjenje: razlozi Messijevog odlaska, ono što će Barcelona učiniti dalje i sama budućnost za Messija su toliko neodvojivo isprepletene jer oni problemi na katu Barcelone se ogledaju na terenu gdje ni Messi nije bez grijeha, a tih grijeha bi se morao riješiti ako želi pred kraj karijere još pokoji put napasti Ligu prvaka i učvrstiti svoje mjesto iznad svih koje, ako ćemo iskreno, već odavna ima.
Pa hajdemo malo o Messijevoj ulozi u svemu tome. Zlatan Ibrahimović je u svojoj autobiografiji počastio Argentinca s nekoliko epiteta koji su Messija oslikali kao dobrog, možda i predobrog dečka koji je uvijek pognute glave i neće dignuti glas protiv Guardiole ili ostalih, a to Šveđaninu nije pasalo.
Bio je to i dio narativa oko najvećeg rivalstva u modernoj povijesti nogometa, organski stvorene i mirne, dobrodušne Guardioline Barcelone i “divljaka”, instant pokupovanih Galacticosa iz Real Madrida pod prgavim Joseom Mourinhom. Takve su bile i najveće zvijezde, Messi kojeg bi svi za zeta poželjeli i narcisoidni Cristiano Ronaldo kojeg bi neki nazvali pokojim sinonimom.
Polako je kroz godine Messi, vjerojatno ciljano, rušio taj imidž. Počela se bojati kosa, puštati brada, dodavati tetovaže, iz trening centra Barcelone su stizale vijesti i navodi o mobbingu, o tome da se Messi dere na suigrače i stavlja sebe ispred ekipe, a klub mu je udovoljavao. Dovođeni su treneri po njegovom blagoslovu, njegovi prijatelji u svlačionici su bili nedodirljivi i polako Messi postaje pravi gazda kluba.
Ako želi povratak korijenima, onda slijedi ogroman projekt oživljavanja potpuno zapuštene La Masije i navijači Barcelone moraju biti spremni na nekoliko godina “mršavih krava”, jer da bi se plodovi omladinske škole vidjeli moraju proći dvije-tri generacije. Pa čak ni to onda nije garancija ničega jer se generacije poput one koja je zavladala europskim nogometom ne rađaju često i organski smjer je mukotrpan posao koji ne garantira uspjeh.
Jer Barcelona i nije pretjerano uspješan europski gigant ako joj oduzmemo Messija i Cruyffa. Ta dva velikana nogometa su uistinu veći od Barcelone same jer od pet Barceloninih Liga prvaka Cruyff potpisuje jednu kao trener, a Messi četiri kao igrač.
A što će Messi dalje? To nitko živ zapravo ne zna jer zakopčani Argentinac nikad ne odaje svoja razmišljanja i iskrene emocije, uvijek su te izjave vrlo pažljivo birane generičke riječi kojima je cilj ne izazvati buru. A bure će biti jer se nalazimo u središtu vjerojatno najveće sportske priče zadnjih 20-ak godina.
Cijeli članak možete pročitati na: sportnet.rtl.hr
Foto: Pixabay