Umjetna inteligencija kao masovno kršenje autorskih prava

Generativni alati umjetne inteligencije i globalna utrka prema regulaciji i standardizaciji: { ko/p/d/iraj } me nježno ili kako megakorporacije koristeći postojeći internetski sadržaj prodaju tuđi rad kao svoje usluge

Trenutačno u svijetu u regulatornom i pravosudnom smislu prednjači Kina s preko 30 zakonodavnih tekstova i smjernica korištenja digitalnih alata, zaštite temeljenih (socijalističkih) vrijednosti, i kontrole sadržaja na mreži. Europa polako kroči regulatornim smjerom vodeći se čvrstim principima zaštite osobnih podataka (i drugih temeljnih europskih vrijednosti) i risk-based pristupa kategorizaciji rizika korištenja UI alata. Konačno, Amerika razmatra sektorsku saveznu regulaciju temeljenu na realnim potrebama i područjima korištenja UI alata, dok američki sudovi polako grade novi opus sudske prakse u području autorskog prava (i prava intelektualnog vlasništva) u digitalnom okruženju.

Copy-Smile-Paste-Sell

U ovom tekstu dotičemo se problematike autorskog prava u kontekstu prvih značajnijih postupaka koji se u Sjedinjenim Američkim Državama vode u vezi korištenja podatkovnih baza za strojno učenje popularnih generativnih UI alata, kao što je slučaj sa poznatim alatom Copilot. Riječ je o izrazito aktualnoj temi obzirom na dostupnost doslovno tisuća UI alata koji generiraju različite vrste sadržaja, a koji se počesto treniraju na sadržaju za koji nisu prethodno osigurana dopuštenja autora ili ishođene licencije za korištenje.

Bit tužbenog zahtjeva u predmetu J.Doe vs. GitHub, Microsoft i OpenAI predstavlja tvrdnja kako alat Copilot, bez prethodnog dopuštenja autora odnosno ishođenih licencija, koristi javno dostupan kod na način da isti koristi ne samo kako baza podataka za strojno učenje, već i kao vlastiti izlazni output (uz eventualne minimalne i sadržajno nebitne varijacije).

Cijeli članak možete pročitati na: bug.hr

Image by Brian Penny from Pixabay