Triljski dernek – njegovanje pučkih običaja Zagore

Cetinski kraj je oduvijek bio prepoznatljiv i po njegovanju izvornih pučkih običaja kroz različite manifestacije, čak i derneke odnosno robno-stočne sajmove. Najpoznatiji je i s najduljim trajanjem je onaj u Trilju, gradu na Cetini, koji se u tom mjestu Splitsko-dalmatinske županije održava više od 150 godina. Vremešniji Triljani i Cetinjani kažu kako je i ta pučka priredba izgubila svoju izvornost odnosno autohtonost, a u suvremeno doba se ni njegova lokacija ne podudara s prijašnjom, osim što je izgubio neke zanimljive, privlačne sadržaje. No, ipak je prepoznatljiv zbog svoje tradicije te okupljanja obrtnika starih zanata, poljoprivrednih proizvođača, primjerice stočara, dakako i trgovaca, ali i priređivanju zanimljivih kulturno-zabavnih programa, kako će to biti i ove godine u povodom proslave Svetog Mihovila i Dana grada Trilja.
Koliko će ta priredba ove godine privući posjetitelja u Grad na obalama Cetine, ovisit će o njezinoj organizaciji, izloženim sadržajima i najavljenim kulturno-zabavnim programima, dakako i o vremenu. Ne tako davno kada je taj krajobraz grijalo toplo rujansko sunce te kada nije bilo kiše i nevere, Triljski dernek bi privukao i više od desetak tisuća posjetitelja ne samo mještana i posjetitelja s područja Cetinskog kraja i cijele Dalmacije, nego i s bosansko-hercegovačkog prostora, pa čak i inozemstva. Stariji Triljani i Cetinjani se prisjećaju kako ta priredba bila organizirana na tri lokacije – na predjelu ‘Blato’ udaljenom oko dva kilometra od Trilja gdje bi bio stočni sajam gdje bi se nudilo oko 6.000 grla krupne i sitne stoke, najviše goveda.
Ondje bi navraćali i talijanski trgovci koji bi, među inima, kupovali i magarce otpremajući ih u svoj zemlju. U parku pred triljskom osnovnom školom bili su izloženi proizvodi kućne radinosti, pretežito drveni predmeti: bačve, kace, bukare, vino-toke, badnjevi, lopate…, a na lijevoj obali Cetine posjetiteljima derneka i stočnog sajma nuđeni su ini proizvodi kućne radinosti, primjerice tepisi, poljoprivredni alati; peke, različiti opanci, gumaši, odjeća, sita, rešeta, konfekcijski proizvodi… Od svih ponuđeni predmeta uvijek bi se najbolje prodavale bačve i sitni predmeti.

No, posjetiteljima su se nudili i specijaliteti poznate Cetinske kuhinje, prvenstveno delicije toga podneblja – pršut, sirevi i sir iz ‘mišine’, kamešnička i dinarska pečena janjetina i kozletina, orasi, bajami te ino voće. Na Triljskom derneku nikad nisu izostali ni (pra)stari pučki običaji naroda triljskog i Cetinskog kraja, pa su se cure i momci ‘zamirali’ kiteći se i ‘grotuljama’ (niskom oraha) oko vrata. Igrala su se i pučka kola u izvornoj živopisnoj nošnji naroda Cetinskog kraja, a često se čula i šijavica, ojkavica, rera, dakako i ganga. Također su se čule i diple, gusle…, te pjevanje uz gusle, što je tradicionalnom Triljskom jesenskom derneku davalo pečat kraja gdje se održava.
Najveći problem za putnike, vozače i turiste svake bi godine predstavljalo usko prometno grlo, koje u danima blagdana nikad ne bi moglo prihvatiti sve osobne automobile, kamione te ina motorna vozila; pješake i stočna grla bez gužve, pa bi se često na glavnom mostu, na prijelazu, s njegove jedne na drugu stranu, odnosno s lijeve na desnu obalu Cetine i obrnuto, čekalo i više sati. No, kako će se to sve odvijati na ovogodišnjem robno-stočnom sajmu odnosno Triljskom derneku, na jedinoj takovoj jesenskoj priredbi u Dalmaciji, te koliko je zadržala svoju izvornost, znat će se više u danima kada se bude održavala ta privlačna manifestacija, koja ima i vjersko obilježje, a i dopuna je ponude seoskog turizma ne samo Cetinskog kraja.
Međutim, slični pučki derneci se još održavaju u Brnazama kod Grada Sinja, u Gradu Vrlici, u Cisti provo gdje se oduvijek izlagalo sve od oraha do opanaka, etno-predmeti, baš kao i u Obrovcu. No, čini se kako je od svih ipak najizvorniji ostao robno-stočni sajam na Zadvarju, dok je onaj na sinjskom ‘Starom pazaru’ – na kojem su se svake subote redovito nudile sjekire, potkovice, užadi, različita drvenarija; glinene peke i bakre, lonci i vaze – ostao samo u sjećanju vremešnijih Sinjana i posjetitelja. Doduše, njegove vrijednosti se pokušavaju nadomjestiti improviziranim ‘sajmom’ u prikrajku sinjskog hipodroma, ali to nije ni približna slika (pra)starog sinjskog Stočnog pazara i zato što se na potonjem ne izlaže stoka, niti ga krasi duga tradicija.

Više u kategoriji: vijesti dopisnika

Tekst i foto: Nedjeljko Musulin