Tri mjeseca bez šefa: Ima li Uber budućnost u Hrvatskoj?

Gotovo tri mjeseca domaća organizacija Ubera je bez šefa.

Pribrojimo li svemu tome situaciju na globalnom planu, a to je rezanje 6700 radnih mjesta i zatvaranje više od 45 ureda diljem svijeta, uključujući i onaj u San Franciscu, opravdano je pitanje što se događa s taksi servisom koji je proteklih godina dominirao domaćim tržištem. Hoće li im ovo nanijeti fatalni udarac ili će se, kao i dosad, izvući?

Ova situacija nije osobito nova za kompaniju koja globalno nikada nije bila profitabilna. Taj su minus uvijek pravdali visokim ulaganjima u nove tehnologije, kao što je autonomna vožnja. Prema zadnjim objavljenim podacima za 2018., Uber je u Hrvatskoj ostvario 17 milijuna kuna prihoda, uz neto dobit od 941 tisuće kuna, a imao je i više od četiri tisuće vozača. Koliki je sada broj vozača, teško je spekulirati, ali prema procjenama naših sugovornika, broj se vjerojatno nije drastično mijenjao jer Uberovi vozači rade i na drugim platformama. Što se same uprave u zagrebačkom uredu Ubera tiče, prema javno dostupnim podacima tamo je bilo zaposleno šest osoba, a prosječna plaća bila je oko 20 tisuća kuna.

Da je sada jednostavno riječ o rezanju troškova i čekanju da kriza prođe, smatra većina naših sugovornika. Koronakriza je globalno zaustavila 80 posto Uberovih vožnji u ožujku. U međuvremenu, odluka je San Francisca da se prekinu sve marketinške aktivnosti u podružnicama i sve investicije. Posljednja su im ulaganja, usput rečeno, u druge tvrtke koje se bave vožnjom, poput singapurskog Graba i kineskog Didija, izbile 2,1 milijardu dolara. Sada bi, uz otpuštanje gotovo četvrtine svih zaposlenika u korisničkoj službi i administraciji, trebali uštedjeti barem 2,2 milijarde dolara godišnje.

Jesu li škare iz američke centrale podrezale i zagrebački ured, u ovom trenutku nije poznato. Iz zagrebačkog ureda tvrde da je Uberova operacija u Hrvatskoj sigurna, unatoč padu vožnji i još nepostojećem rukovodstvu. Situacija na terenu, što se Hrvatske tiče, kako smo doznali, u ožujku je bila još i gora od tih 80 posto.

– Moji vozači, svi do jednog, nisu vozili barem 50 dana u komadu dok je sve bilo obustavljeno. To znači da su nam prihodi bili nula kuna, odnosno čak smo imali i gubitak u održavanju hladnog pogona. Nisu niti imali koga voziti, a računao sam da mi je veći trošak benzina ako ih pustim da se vozikaju gradom nego da mi automobili stoje na parkingu – prepričao nam je jedan od Uberovih partnera.

Prema njegovim procjenama, na vrhuncu epidemije u Hrvatskoj vozilo je možda pet posto vozača. Oni koji “hrabri”. Najviše u Zagrebu, a na obali gotovo ništa. 

Cijeli članak možete pročitati na: novac.jutarnji.hr

Foto: Pixabay