Svjetski muzeji puni su predmeta koje njihove postojbine traže natrag, očekivano prednjači British Museum

Veliki svjetski muzeji vole se ponositi važnim izlošcima svjetske kulturne, pa i prirodne baštine. Ono čime se često ne mogu dičiti jest način na koji su ti silni spomenici, umjetnine i drugi svjedoci prošlosti došli do njihovih dvorana i vitrina. Ima ih mnogo koje su legalno kupljene, no često su plod kolonijalne pljačke, pa i izravnog kršenja nacionalnih i međunarodnih zakona

Naravno, to je samo kap u moru, uz muzeje nitko ne zna što se sve nalazi po privatnim kolekcijama, ali i u muzejskim depoima. Dobar primjer je prije nekoliko godina ponudio izvrstan njemački dokumentarac ‘Ukradeni ratnici’ koji je pokazao puteve nestanka važnih spomenika kmerske kulture u Kambodži i trgovanja njima.

Od brojnih afričkih zemalja, preko Iraka i Irana do Indije, brojne su zemlje koje su u međuvremenu osvijestile koliko se njihovo nacionalno blago nalazi po svjetskim metropolama. Imamo i mi takvih primjera, jedan od najpoznatijih je glava carice Livije iz Narone, koju je britanski arheolog mijenjao za šešir, i ona se danas (dijelom krivicom Hrvatske) i dalje nalazi u Oxfordu.

Ovih petnaest ipak su na vrhu liste traženih.

Čovjekolike skulpture iz Dahomeja

Nalaze se u pariškom Musée du quai Branly, a potječu iz afričke države Benin gdje je između 17. i 19. stoljeća cvjetalo kraljevstvo Dahomey. Francuska vlada se prije koju godinu obvezala da će vratiti umjetnine i druge artifakte dopremljene u kolonijalnim vremenima, među kojima je posebno vrijedna zbirka 26 skulptura iz palače Abomey opljačkane 1892., koje su simptom propalog kraljevstva. Prije tri godine Francuska i Benin su čak potpisale i ugovor o povratu, a Emmanuel Macron je obećao da će to biti obavljeno do početka 2021. No, obećanje do danas nije ispunjeno, a u Beninu sumnjaju u čvrstinu Macronove riječi.

Posmrtna maska Ka-Nefer-Nefer

Ova prekrasna egipatska maska egipatske plemkinje jedna je od zvijezda fundusa umjetničkog muzeja u američkom gradu Saint Louisu. Pronađena je 1951. u Sakari, iskopao je arheolog Mohamed Zakaria Goneim. Ka-Nefer-Nefer živjela je za vrijeme 19. dinastije, a maska je napravljena od gipsa, lana, smole, stakla, drva i zlata, te obojana pigmentom. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća egipatska vlada otkrila je da je maska, jedan od najljepših primjera skulpture u Novom kraljevstvu, nestala. Kao da se ništa nije dogodilo, 20 godina kasnije muzej u Saint Louisu kupio je masku od jedne galerije u New Yorku za samo 500 tisuća dolara. Kad je izložena, u Egiptu su skočili, tvrdeći da je očito nezakonito iznesena iz zemlje i da mora biti vraćena. Američka vlada zbog toga je 2011. tužila muzej, ali je postupak propao jer — pazite sad — tužitelj nije u roku podnio tužbu. Zbog toga je kip i dalje u Saint Louisu.

Mramorne skulpture s Partenona

Ovaj niz skulptura jedan je od najpoznatijih primjera za ovu priču. Nalazi se u londonskom British Museumu, a podrijetlom je s atenskog Partenona. S najvećeg hrama na Akropoli kipovi su odneseni između 1801. i 1812. pod nadzorom britanskog diplomata po kojem su dobili ime, a nastali su kao friz na Partenonu prije oko 2500 godina, u vremenima procvata Atene. Svi pokušaji za povratom dosad su se razbili na britanskom odbijanju, bez obzira što su se u pregovore uključili UNESCO i EU. Grčka europarlamentarka Rodi Kratsa-Tsagaropoulou svojedobno je rekla sve što treba reći o ovoj krađi: ‘Skulpture simboliziraju same temelje grčke i europske kulture koji su od univerzalne važnosti. Odnošenje kipova uvreda je za našu zajedničku europsku baštinu i njezinu percepciju u cijelom svijetu’. Naravno i očekivano, Velika Britanija ni prije ni poslije Brexita nije bila naročito potresena.

Cijeli članak i podatke o preostalih 12 umjetnina možete pročitati na: tportal.hr

Foto: Pixabay