Svjetski dan Parkinsonove bolesti: Više od 14.000 oboljelih u Hrvatskoj

Svjetski dan Parkinsonove bolesti: Više od 14.000 oboljelih u Hrvatskoj

Parkinsonova bolest je progresivna neurološka bolest s kojom se u Hrvatskoj svakodnevno bori više od 14.000 osoba, pa je cilj Udruge “Parkinson i mi” da, kroz obilježavanje Svjetskog dana Parkinsonove bolesti, ukaže javnosti na probleme s kojima su suočeni oboljeli i njihove obitelji te na potrebu osnivanja multidisciplinarnih timova koji bi skrbili za oboljele
– U Hrvatskoj je registrirano oko 14.000 oboljelih, a pretpostavlja se da ih je između 16.000 i 20.000, budući da kod oko 25 posto bolest ostane nedijagnosticirana”, kaže predsjednica Udruge “Parkinson i mi – neurologinja Vladimira Vuletić.
Cilj Udruge, koja okuplja više od četiri stotine bolesnika, jest da svi oboljeli dobiju na vrijeme dijagnozu, a to znači unutar šest mjeseci, ujednačen tretman i vođenje bolesti, kao i edukaciju i podršku prilagođenu njihovim osobnim potrebama i preferencijama.
Parkinsonova bolest druga je najčešća neurodegenerativna bolest (iza Alzheimerove), nepoznata uzroka, no pretpostavlja se da na nju utječu genetski i okolišni čimbenici. Tijekom bolesti dolazi do gubitka ili degeneracije živčanih stanica u dijelu mozga što rezultira oštećenjem kontrole pokreta. Pojavnost bolesti puno je veća u starijoj dobi, nakon 60. godine, no zahvaćena je i populacija mlađa od 50 godina.
Parkinsonovu bolest ne može se sasvim izliječiti, ali se simptome može dobro kontrolirati. Oboljelima u Hrvatskoj na raspolaganju su sve metode invazivnog liječenja, uključujuči i dubinsku mozgovnu stimulaciju, duodopa intestinalni gel, apomofinske pumpe i injekcije.
U uznapredovaloj fazi bolesti, kada lijekovi više ne kontroliraju simptome, oboljeli su suočeni s problemima zakočenosti, usporenosti kretnji, imaju teškoće s kontrolom pokreta, smetnje ravnoteže, ali i nemotoričke smetnje poput anksioznosti, depresije, smetnje njuha, probave, gutanja..
Potrebna im je pomoć multidisciplinarnih timova koji uključuju neurologe, psihologe i psihijatre, fizijatre, fizioterapeute i socijalne radnike, no takvih timova nedostaje, posebno u ruralnim krajevima.
Dobra skrb mora biti multidisciplinarna, a u Hrvatskoj je još uvijek najveća skrb o oboljelom na obitelji. Stoga je jedan od zadataka Udruge da im olakšamo dolazak do članova multidisiplinarnog tima”, kaže Vuletić.
Udruga “Parkinson i mi” nastoji pomoći oboljelima kroz edukaciju, terapiju, savjetovanje i povezivanje s različitim stručnjacima, a zasad ima podružnice u Rijeci i Splitu gdje će se na sličan način obilježiti ovaj dan.