Sveti Nikola, zaštitnik djece i dobrote…

Sveti Nikola, biskup, zaštitnik djece i pomoraca, rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji, u pokrajini Liciji u 3. stoljeću. Imao je bogate roditelje koji dulje vrijeme nisu mogli imati djece, pa su Boga molili za malog Nikolu koji je dobio ime po stricu biskupu u Miri.
Nikola postaje svećenik želeći širiti ljubav i dobrotu, nakon toga i biskup, i od tada noći provodi moleći, a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru. Prema narodnom vjerovanju, činio je i čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i stoga se smatra zaštitnikom mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu te ga nazivamo i zaštitnikom djece. U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Osim što je zaštitnik djece i pomoraca, također je zaštitnik djevojaka, siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika, otoka Sicilije, pariškog sveučilišta i mnogih gradova širom svijeta. Spomendan mu je 6. prosinca. Toga dana roditelji posebno darivaju djecu. Na kraju donosimo pričicu iz legende o našem liku…
Jednom davno u jednom su gradu živjele tri siromašne sestre. Sveti Nikola im je odlučio pomoći pa im je noću kroz dimnjak ubacio tri zlatnika u kuću. Zlatnici nisu pali u ognjište, već u čarape koje su sestre sušile na njemu. Sestre su drugog jutra bile presretne.
Od tog dana djeca na dan sv. Nikole objese svoje čarape očekujući poklon iznenađenja.

Kad ulicom noćas prođeš,
zaviri u prozor moj.
U čizmicu nalaštenu
tiho stavi poklon svoj.

Ne mogu te čekat’ više
jer mi oči sklapa san.
Za dar hvala! I još nešto:
Čestitam ti imendan!

D. Šabić