To je zapravo druga demografska studija Splita – prije nje su 2015. naši ugledni demografi Stjepan Šterc i Ana Jurić napravili studiju koja je po svojim predviđanjima demografskog sloma koji očekuje Split bila toliko šokantna da je gradske vlasti nisu stavile na internet. Studija je predviđala da će Split pasti na 150.000 stanovnika.
U Studiji koju je radio IRMO navode se tri scenarija. “Osnovni scenarij” je onaj u kojem se ne poduzimaju nikakve mjere, prema kojem bi do 2030. u gradu bi bilo 138 tisuća žitelja, dok bi ih 2040. godine bilo bi ih samo 134 tisuće! Stanogradnja bi se vrlo usporila, te bi se u idućih 20 godina izgradilo nešto više od 1000 stanova.
No, ni druga dva nisu puno svijetlija. Scenarij povratka predviđa da bi se vratilo 13.000 stanovnika koji su se iselili iz Splita, ali bez poduzimanja sustavnih mjera ekonomskog oporavka (više je riječ o teorijskom modelu nego o nečem praktično provedivom). Po tom scenariju, u početku se povećava broj stanovnika, gradi se više stanova, a broj članova kućanstva sporije opada. Ali, na koncu, priča opet završi loše demografski, jer 2030. broj stanovnika bio bi 142 tisuće, a deset godina kasnije u Splitu bi živjelo 136 tisuća ljudi, što je neznatno bolje (tek tisuću i pol stanovnika više) od prvog scenarija u kojem se ne poduzima ništa.
Za treći scenarij bismo trebali reći da je najbolji, ali i on je daleko od dobroga. Zove se konvergencijski, a po njemu bi broj stanovnika najsporije opadao, ali bi svejedno 2040. godine u Splitu živjelo svega njih 145 tisuća.
Cijeli članak možete pročitati na: slobodnadalmacija.hr
Foto: Pixabay