Da, dobro ste pročitali naslov ovog članka koji govori da će sljedeće godine sinjski kazališni amateri zakoračiti i u sedmo desetljeće, napunivši punih 60 godina uspješnog kreativnog i kulturnog rada i djelovanja. Sinjani su među najstarijim kazalištarcima u Hrvatskoj, a nastupali su po školama, domovima i kojekakvim prostorima , gdje god su mogli postaviti rekvizite i prirediti zabavu za djecu, ali i odrasle. Za njih je prosinac posebno aktivan mjesec jer će im donijeti nekoliko zanimljivih gostovanja po Lijepoj Našoj, a s obzirom na to kako su među rijetkima koji tijekom godine prirede i izvedu do 50-ak predstava , posjetili smo ih tijekom probi i zabilježili korisne informacije. Nakon dobrodošlice i pozdrava s djecom zamolili smo voditelja kazališta i čovjeka koji se od svoje treće godine neprestano druži sa sinjskim glumačkim amaterima i koji će dogodine imati 63 godine – Željka Viculina da nam kaže nešto više o svemu.
Željko, velika je obljetnica pred vama , koristim priliku da vam u ime naših čitatelja čestitam i zaželim još puno vremena rada i djelovanja.
– Hvala vam od srca. Da, iduće godine punimo tu jednu okruglu obljetnicu, 60 godina, uistinu uspješnog rada ako gledamo priznanja, nagrade s različitih festivala i smotra. Uspješni smo i ako gledamo generacije koje su prošle kroz ovu našu udrugu i broj predstava, izvedbi na razini godine i desetljeća, opet smo uspješni. Gledajući ove brojke i rezultate, naš Sinj ima jedno respektabilno kulturno društvo.
Kad vaš život usporedimo s jednim prosječnim ljudskim životom, što u svijetu kazališta znači šezdeset godina postojanja i neprekinutog rada?
– Ja bih to kazao na svom primjeru. Meni će biti skoro 63 godine, a u kazalištu će ujedno će biti i 60 godina moga kazališnog rada. Dakle, s dvije i pol godine su me moji roditelji doveli u kazalište, tada se spremala prva predstava s kojom je i otvorena ova sinjska kulturna kuća te sam imao ulogu maloga Harija u Sinčićevoj predstavi „Tomina koliba” i od tada, evo lipo i sretno, zadovoljno, plovim ovim daskama okruglih šezdeset godinica.
Dok ovo snimamo neki su u konobi, igraju karte, drugi na putu, mnogi u obiteljima ili na nekim drugim mjestima, a vi Željko provodite vrijeme ovdje u kazalištu s djecom dajući doprinos kulturi ovog grada, Dalmacije itd.?
– Neopisivo je zadovoljstvo doći ovdje i raditi probe s dvadesetero djece, svaki od njih drugačije razmišlja, svaki drugačije misli i govori, ali u svemu tome je bitno spustiti se na njihovu razinu, njihov život. Oni kad plaču, ja plačem s njima, kada se smiju, smijem s njima, kad skaču i ja skačem s njima, i to me drži ovako u kondiciji da imam želju i volju za raditi. To je jedno veliko i izuzetno zadovoljstvo, raditi s djecom, te moram zahvaliti njihovim roditeljima što imaju povjerenje u mene i moje kolege, posebno kada putujemo u druge gradove odraditi predstavu.
Putujete po Lijepoj Našoj, putujete po Europi, nastupate u različitim prostorima, posjećujete škole, kulturne institucije, dječje vrtiće, ali i zatvore. Nedavno ste imali sjajnu izvedbu na jugu Hrvatske?
– Često mi idemo na jug Hrvatske. Bili smo na Pelješcu jer su naši dragi prijatelji „Kolarini” iz amaterske kazališne družine iz Dubrovnika nedavno slavili pet godina svoga rada. Bili smo pozvani da uveličamo njihovu godišnjicu i predstavu, pa smo kao gosti nastupili s Ježevom kućicom. Usput smo svratili u Orašac, tu smo dali jednu predstavu, no najveće iznenađenje se dogodilo u Dubrovniku na gostovanju kada je desetak minuta prije predstave uz puno kino Sloboda, ispred njega ostalo još dvjesto do tristo djece. I onda smo mi lipo zasukali rukave te smo odradili tri predstave, jednu za drugom, tako da su svi koji su došli mogli pogledati našu djecu koja su s osmijehom i radošću odlazili prema Dubrovniku.
Koliko vas mediji prate u vašem kreativnom kulturnom i društvenom radu?
– Nažalost, moram kazati da nas jako šturo i malo prate, jako nezainteresirano, svakako od srca moram pohvaliti vaš poštovani i cijenjeni portal Terracon News što nam darujete prostor kako bi javnosti kazali zapravo što to radimo i na koji način. Moram također pohvaliti i Hit radio u Sinju i portal Feratu koji također imaju sluha za nas kao i portal www.croatia.ch koji uvijek objavljuju naša gostovanja.
Pripremate i neke druge predstave, te očekujete gostovanja do kraja godine, a turneja po europskim zemljama na proljeće je dogovorena.
– S mojim prijateljem Miljenkom Vardićem, koji je također godinama u kazalištu, pripremam Cinca i Marinka na sinjski način, od našeg Imoćanina Mate Matešića, koji nam je puno puta nama izašao u susret. I kroz desetak dana dobre pripreme bit ćemo već na pedesetak posto ovog teksta, te se nadam da će na proljeće to biti jedna nova dobra predstava za mnoge, a izvest ćemo je na slavljeničkoj turneji po Švicarskoj, Njemačkoj. Spremamo još nekoliko hit predstava, primjerice od Jasena Brajlovića, našu verziju Borba za Cetinu,a u pripremi je još jedna dječja, Ivica i Marica.
Imate vremena za sve ovo što ste iskazali?
– Pa, ja sam u mirovini i čini mi se da baš sada kada službeno mirujem, imam malo vrimena i da mi bar dan traje jedno 40 sati, taman bi moga sve to skupa pohvatati.
U vremenu smo adventa, ljubavi i darivanja, stižu nam božićni i novogodišnji blagdani, kakva bi vaša poruka bila iz Sinjskog pučkog kazališta?
– Mir, mislim da je to nešto što nam je najpotrebnije. Ako nema mira, ljudi se i razbole, cijeli svijet bi trebao početi razmišljati. Opterećeni smo različitim problemima, trebamo se svi zajedno pokrenuti prema boljem i uspješnijem, prema dobrom promišljanju, a kroz kulturu se to najbolje pokazuje jer dajući predstave, darujemo malo i dobro djelo djeci, mladeži i starijima koji se bar u tim trenutcima osjećaju zajedno i bolje.
Želim vam još puno uspješnih predstava, odrađenih kilometara i zadovoljstvo kroz vaš glumački izričaj.
– Hvala i tebi Denise jer nas pomno pratiš, vašem ugodnom portalu i svim čitateljima koji žele pogledati dobru predstavu.
Malonogometni turnir Sveti Mihovil Trilj 2015
Kaštelanske mažoretkinje na Europskom prvenstvu
Potonula praćenost dodjele Oscara
Umjetnost zbog koje se može nastradati: Izložba o sve brutalnijoj cenzuri u Europi