Filmski festival u Berlinu smotra je s kojom po tradiciji počinje europska filmsko-festivalska sezona. To je ujedno, i najveći javni festival na svijetu, sa stotinjak tisuća prodanih karata u više desetaka dvorana diljem milijunskoga grada.
Zadnjih godina, međutim, to je i festival koji se muči s koncepcijom: datumskim promjenama prestao je biti pred-oskarovska premijerna platforma, a termin uoči Cannesa oteo mu je najzvučnija režiserska imena. Talijanski selektor Carlo Chatrian – koji je u toj ulozi od 2018. – usmjerio je festival jače u smjeru alternative, ali i potkresao jake veze koje je festival imao s istočnom Europom.
To je osjetila i hrvatska kinematografija, koja je u njegovom mandatu uglavnom odsutna s Berlinalea.
U glavnom programu za nagrade natječe se 20 filmova koji dolaze iz pokatkad egzotičnih kultura: tu su filmovi iz Mauritanije, Senegala, Tunisa, Dominikanske Republike, Namibije i Nepala. Domaće snage u natjecateljskom programu brani najcjenjeniji režiser ponikao iz bivšeg DDR-a Andreas Dresen.
U programu je jedan film snimljen u Hrvatskoj, s hrvatskim suautorom. Riječ je o filmu “Kroz grobove puše vjetar” američkog nezavisnog redatelja Travisa Wilkersona. Wilkersonov crno-bijeli krimić zbiva se u Splitu i prati istražitelja koji rješava niz ubojstava turista. Koscenarist filma te ujedno glavni glumac u filmu je splitski filmaš Ivan Perić. Splitski krimić igra u popratnom programu “Susreti” (Encounters).
Cijeli članak možete pročitati na: jutarnji.hr
Image by Gerd Altmann from Pixabay
Izložba fotografija Antuna Bukovca
Udruzi TOMS pristigla vrijedna donacija iz Nizozemske
Francuska se bori protiv Amazona uvođenjem minimalne naknade za dostavu knjiga
Bio sam mason” najtraženija knjiga u Verbumovim knjižarama u veljači