Saznali smo koga treba ubiti da bi dobili…

U petak, 28. listopada, splitski Salon Galić u Marmontovoj ulici ovio se žuto-crnom trakom koja je jasno davala do znanja da se u samome Salonu nešto ozbiljno dogodilo.

Gusti dim koji je oko 20 sati navečer počeo izlaziti kroz vrata Salona privlačio je zainteresirane i radoznale prolaznike, a tiha šaputanja spominjala su imena Tine Vukasović i Vojina Hraste kao glavnih osumnjičenih za zločin, a navodno su mlade i poznate kustosice Lana Beović i Ivana Vukušić zakuhale cijelu stvar.

Među radoznalim prolaznicima našla sam se i sama te sam odlučila proviriti u unutrašnjost Salona Galić i otkriti što to krije gusti dim koji je bez prestanka izlazio na Marmontovu ulicu i ometao šaputanja tri radoznale bakice na uglu. Gospođe koje su na samome ulazu ispijale Bloody Mary nekako su me umirile i dale mi znak da je u pitanju samo jedna dobro osmišljena igra.

Naime, Salon Galić u petak 28. listopada nije bio mjesto zločina, već mjesto otvorenja jednog posve prenamijenjenog izgleda unutrašnjosti Salona, a jedna od kustosica izložbe Koga treba ubiti da bi dobili, Lana Beović, samu izložbu nazvala je ambijentalnom instalacijom koja je izašla iz igre i odnosa umjetnika Tine Vukasović i Vojina Hraste. Lane Beović sve okupljene je pozvala da uđu u prostor Salona i dožive izložbu nepretenciozno i opušteno, baš na onaj način na koji je i sama ideja o izložbi nastala.

Po obilasku Salona Galić i sama sam se uvjerila da je riječ o dobro osmišljenom kriminalističkom scenariju, a malo podrobnije sa samom idejom upoznala nas je jedna od autorica izložbe – Tina Vukasović.

Tina, kako je uopće došlo do ideje o izložbi Koga treba ubiti da bi dobili?

Vojin i ja smo se upoznali na jednoj umjetničkoj izložbi na kojoj smo shvatili da imamo dosta poveznica u svojim radovima. Došli smo na ideju da napravimo zajedničku izložbu koja u sebi nosi problem krivnje. Koga treba ubiti i koje su predrasude su samo neka od pitanja koja postavljamo. Moram priznati da iako je mnogo pitanja s naše strane, mi ipak ne dajemo nikakve konkretne odgovore, ali potičemo na kritičko promišljanje.

Koji bi bio osnovni cilj vaše izložbe?

Osnovni cilj je svakako igra i maštanje kroz koje otvaramo svijest o predrasudama i o osobnoj odgovornosti.

Što mislite, kojem tipu publike će izložba biti najzanimljivija?

Mislimo da će izložbi svatko pristupiti na individualan način. I mladi i stariji će je drugačije čitati i doživjeti. Mladi, naravno, više u okvirima istraživanja i pronalaženja krivca, a stariji bi izložbu mogli doživjeti u nekim drugačijim umjetničkim kontekstima.

Ovo je Vojinova i Vaša prva zajednička izložba. Nakon uspješne suradnje, planirate li već sada neka nova umjetnička predstavljanja?

Evo, shvatili smo da se ni jednom trenutku realizacije izložbe nismo posvađali, a prema reakcijama prisutnih čini se da su osnovni cilj i ideja izložbe ispunjeni, tako da planiramo i druge izložbe u drugim gradovima, a možda čak i u drugim državama.

Za kraj, kako biste pozvali na izložbu sve one koji večeras nisu tu?

Naša izložba je otvorena idućih dvanaest dana. Svi zainteresirani mogu doći ujutro ili navečer. Večeras je malo posebnija atmosfera zbog samog otvorenja, ali mislim da će dojam svakako biti zanimljiv svakome tko dođe otkriti Koga treba ubiti da bi dobili…

Sve ste čuli, Tina i Vojin za vas su pripremili posebnu umjetničku atmosferu uklopljenu u zanimljivu priču s poučnim krajem, stoga, ako već niste, svakako svratite do Salona Galić i provjerite pristaje li žuto-crna traka ambijentu i ideji ovih dvoje mladih i zanimljivih umjetnika.