Hrana je život, bez hrane čovjek ne može. I stoga se hrana oduvijek i najviše cijenila u ljudskom razvoju. Njoj se davala posebna pažnja, ona je konačno i kultna sadržajnost ljudskog roda. O hrani su pisane knjige, hrana je važna fakultetska komponenta, na hrani su se dobivali doktorati, o raznim jelima pisali romani. Nikada je nije bilo dovoljno, a na žalost po njenoj količini mjeri se i bogatstvo naroda. Konačno, po pripremi hrane mjerila se i civilizacija i kultura pojedinih naroda i država. I dan danas je tako.
No, da mi ne odemo daleko u elaboriranju značaja hrane, želimo istaknuti za naše cijenjene čitatelje kako ćemo u nekoliko sadržajnih primjera, što znači sa konkretnim receptima , predočiti kulturu hrane jednog lijepog dijela Hrvatske.
Riječ je o Imotskoj krajini. Kroz to znamenito područje između Cetine i Neretve, korak od mora, stoljećima su defilirale osvajačke vojske. Od Rimljana, Turaka, Francuza, Austijanaca, svaka ta civilizacija ostavljala je traga kako u kulturi i nekulturi, tako i u gastronomiji.
Stoga i ne čudi da recimo Imotski nema neku svoju izvornu kuhinju. No kako hrana živi s čovjekom, tako se i mijenja s njim i dolaskom nekih novih generacija stvaraju se specifični sadržaji priviknuti podneblju, sadržaji neke nove hrane, nekih novih ukusa. Upravo su se Imoćani profilirali kao vrsni kuhari.
Svjedoči tome na desetke poznatih kulinarskih imena. Neki od njih prešli su i granice Lijepe naše. I ono, možda i najupečatljivije svakako je činjenica da Imoćani kao mala sredina imaju čak pet izdanja svoje kuharice. Zove se “Imotski na pjatu”, autorica Maje Nikolić i njene kćeri Gaby Škeva.
Zamislite, pet izdanja jedne nekonvencionalne kuharice koja kroz hranu, pripremu jela , dakako i onih specifičnih za to podneblje, govore o jednom gradu, njegovoj ljepoti, kulturi i konačno njegovim ljudima. I stoga ćemo vam, upravo iz bogate palete tih izdanja u kojima je na stotine i stotine slanih i slatkih sadržaja, izdvojiti neke koje nam se čini specifične za ovaj kraj. Jer, kaže se da se hrana i njena kvaliteta svakim danom razvijaju.
Pa, eto, tako su i Imoćani u razvoju svojih generacija razvijali i kvalitetu svoje hrane. Znači, evo prvog recepta slanih imotskih izričaja.
I još nešto. Koliko je specifična priprema hrane i ne samo u imotskom slučaju, svjedoči i to da zapravo svaka kuća, svaka obitelj u Imotskom ima neke svoje male tajne pripreme jednih te istih jela. To, uostalom i čini bogatstvo kulinarstva .
Znači, za početak ove priče o imotskoj hrani i recept jednog slanog jela sa bogatog imotskog stola. Zapravo to je rijetko imotsko jelo koje ima dva recepta.
DROPČIĆ:
Janjeći dropčić sa nogicama.
-slanina
-suho meso,ili pršut
-krumpir
-2-3 kapule
-2-3 česna luka
-petrusimul
-1-2 žlice masti ili ulja
-1-2 žlice konšerve
-slatka crvena paprika
-kitica koromača
-vegeta
-biber
Dobro čišćeni i oprani janjeći dropčić stavi se kuhati (u ekspres loncu 15 minuta, a jedan sat običnog kuhanja). Kuhani drupčić se procijedi i izreže na komadiće. U teću se stavi mast ili ulje, isjeckana kapula i to se zažuti. Na to se stavi dropčić, pa se dalje žuti i miješa uz dolijevanje vode.
Dobro zažućenom dropčiću dolije se par čaša vode te se doda: konšerva, biber, vegeta, crvena paprika, isjeckani petrusimul i koromač. To se sve zajedno kuha. Preporuča se svemu dodati pešt koji se napravi od isjeckanog luka i domaće slanine. Dok se sve to kuha, doda se još nekoliko krumpira narezanih na kocke, te suhog mesa ili pršuta. Tijekom kuhanja kuša se i dodaju začini da se postigne željeni okus
DROPČIĆ SE MOŽE SPRAVITI I NA DRUGI NAČIN
Dobro očišćen i opran dropčić izreže se na komadiće. Pri tome mu se mora odstraniti masnoća i loj. Na ulju lagano se začvrljaju fetice povismena, doda isjeckana kapula i sve se lagano žuti. Dada se dropčić i dugo se žuti uz miješanje i podlijevanje malo vode. Zažućenom dropčiću dadaje se nasjeckani luk, petrusimul, potom konšerva, sol, crvena paprika, vegeta i puno nasjeckanog koromača. Dolije se voda, dodaju se janjeće nogice i dugo se kuha. Pred kraj kuhanja dodaje se krumpir isjeckan na kockice. Tijekom kuhanja kuša se i dodaju začini da se postigne željeni ukus. Gotov dropčić mora biti polugust.
Dobar Vam tek.
Pripremio i snimio: Braco Ćosić