Sve ovo pokazuje da će tranzicija od neodrživog do održivog turizma biti dugotrajna, spora i naporna, puna natezanja na svim razinama, izmjene svijesti valjda od vrtića nadalje.
Svi broje turiste i noćenja. Svi. I Španjolci i Talijani i Grci i Crnogorci i Eurostat i Svjetska turistička organizacija UNWTO, i Amerikanci i Kinezi. I Hrvati. Godinama i desetljećima brojimo prelaske granice, broj vozila, letova, prodanih karata za atrakcije, karte za trajekte, i tražimo rast.
Ako nije rast onda je stagnacija ili minus, a to je najgore moguće. Ne broje samo mediji, ako niste znali, broje svi. Turističke zajednice male i velike, uprave kompanija, službe za odnose s javnošću, kabineti ministara, premijeri, bankari, svi broje i traže plus.
Kako se to uklapa u novu retoriku o održivom razvoju? Nikako. Gužve, devastacija prostora, narušavanje kvalitete života lokalaca, nedostatna infrastruktura, smeće, voda, cijene nekretnina divljaju, naselja i gradovi koji žive samo tri mjeseca u godini, rentijerstvo, produbljivanje socijalne nejednakosti. Sve su to posljedice brojanja i pritiska da mora biti plus, inače otkaz, negativne kritike, smjena.
Cijeli članak možete pročitati na: poslovni.hr
Foto: Pixabay
Riječki ugostitelji nezadovoljni gostima s kruzera: Premalo troše, popiju kavicu pa trče ručati na brod!
„Moja poduzetna Hrvatska” u Trilju
Hrvatska poslala pismo namjere o ulasku u Europski tečajni mehanizam
O VREMENA, O OBIČAJI: Nediljko Nogalo – čuvar starih rukotvorina