Promoviran dokumentarac „Božićno drvo” Marina Mamuze

U blagdansko vrijeme kada su mnogi obiteljski vezani uz običaje, tradiciju, čuvanje kulturne baštine, prepričavanje kako se nekada živjelo, događaju se mnoge kulturne priredbe, promocije i izložbe upravo na ovu temu. Jedna od takvih ovih je dana održana u Grabovici kod Buškog jezera, u tamošnjem Eko etno selu, a radilo se o promociji dokumentarnog filma naziva „Božićno drvo” čiji su autori otac i sin, Livnjani Jako i Marin Mamuza. Zapravo, Jako potpisuje scenarij, a kamerom i aparatom snimao je Marin kojeg smo po završetku promocije zamolili za nekoliko riječi.
Marine, čestitam na promociji, kako se rodila ideja za dokumentarac?
– Zapravo, otac i ja smo nekako zajedno uz podršku gosp. Ćurkovića iz Grabovice, osmislili scenaristički i htjeli smo pokazati kako se na ovim prostorima štuje i održava stara tradicija branja jelki, bora, božićnog drveta te sam dolazak u kuću prijatelja, susjeda, čestitanje Badnjaka i Božića te pjevanje prigodnih pjesama.
Na kojim ste lokacijama snimali kadrove i kako je bilo na samom terenu?
– Snimali smo prve kadrove branja božićnog drveta na padinama Kamešnice, tu smo palili vatru i grijali se na domaći način te sretno snimali povratak u selo kod obitelji. Sami scenarij Badnje večeri odvijao se u Eko selu Grabovica u pravoj drvenoj kući, kao iz prošlih vremena, nastojali smo dočarati kroz priču, kratke kadrove i blagdanske pjesme.
Tko vam je pripomogao po pitanju pjesme i statista?
– Posebno bih se zahvalio KUD-u Kamešnica koji su zdušno prihvatili poziv, kao i gosp. Ćurkoviću koji je omogućio samu realizaciju dokumentarnog priloga te promociju filma u njegovom naselju.
Što te kao mladog umjetnika i fotografa koji je već nagrađivan državnim nagradama, očekuje u narednoj godini i kakve su ti poruke ljudima?
-Pa htio bih sljedeće godine snimiti svoj dugometražni dokumentarni film i predstaviti ga hrvatskoj javnosti: Imam još neke izložbene planove koje moram ostvariti, a svim ljudima želim puno više zdravlja, mira i sreće koje su tako potrebne u životu.
Marine, pozdravi oca i još jednom vam čestitam na dokumentarnom uratku koji na svoj način oživljava našu tradiciju i čuva običaje od zaborava.
– Hvala i vama što ste omogućili da za vaš cijenjeni portal možemo nešto kazati.