Prelaskom na web3 potpuna kontrola pripada korisniku, a ne korporacijama…

Centralizacija je omogućila milijardama ljudi da se uključe u World Wide Web i stvorila stabilnu infrastrukturu na kojoj se on razvija već godinama. U isto vrijeme, mali broj centraliziranih entiteta ima uporište na velikim dijelovima World Wide Weba, jednostrano odlučujući što bi trebalo, a što ne bi trebalo biti dopušteno.

Web3 pojavio se kao odgovor na tu dilemu. Umjesto weba koji monopoliziraju tehnološki divovi poput Googlea, Facebooka i sličnih, web3 prihvaća decentralizaciju, a samim time ga grade, upravljaju i posjeduju njegovi korisnici. Riječ je o webu koji stavlja moć u ruke pojedinaca, a ne korporacija pa je tako danas postao vrlo interesantna tema u brojnim razgovorima.

Ipak, danas je teško odgovoriti na pitanje što je zapravo web3, a i u kakav smo se, zajedno s brendovima, web 1.0 i web 2.0 upleli. O tome smo odlučili razgovarati s Nikolom Škorićem, izvršnim direktorom Electrocoina, najveće hrvatske kriptomjenjačnice i tvrtke koja se bavi procesiranjem kripto uplata.

Što treba znati o razvoju weba i svim njegovim specifičnostima? 

– Web postoji već preko 30 godina i prošao je nekoliko iteracija. Prvu verziju weba osmislio je Tim Berners-Lee sa CERna 1989. godine, da bi javno dostupan postao na jesen 1991. Već 1993. postojalo je preko 600 web siteova, neki od kojih postoje još i danas, kao što su Bloomberg, Wired i MTV.

Na što trebamo obratiti pozornost kada je riječ o prelasku na web3?

– Među komentatorima naći ćete mnogo onih koji smatraju da je web3 samo pokušaj rebrandinga kriptovalutne industrije u novi, zanimljiv brend. No, nedvojbeno je da web3, gdje podrazumijevamo decentralizaciju weba gotovo isključivo utemeljenu na blockchain tehnologijama polako daje svoje prve konkretne plodove. Decentralizirane web aplikacije stupaju na scenu i sve više se koriste.

Mislite li da je sustav koji se brendira kao ‘decentraliziran’ u stvarnosti takav? 

– Mnogi nerijetko pogrešno shvaćaju spomenutu ideju decentralizacije, naročito kada je riječ o decentralizaciji financijskih aplikacija. Iako je premisa decentraliziranih financija (DeFi-ja) takva da se, prilikom obavljanja transakcija, u potpunosti eliminira potreba za trećom stranom, realnost je ipak malo drugačija. Često u nazivno decentraliziranim aplikacijama ipak u pozadini postoji neki, recimo to tako, omogućitelj takvog sustava što znači da i u decentraliziranim sustavima nastaju ‘novi posrednici’.

Dobar primjer su Celsius i Voyager, dvije centralizirane DeFi platforme koje su eksplozivno rasle na krilima DeFi hypea, ali su u potpunosti centralizirano kontrolirala sredstva svojih korisnika i na kraju bankrotirala i naprosto izgubila povjerena im sredstva.

Cijeli članak možete pročitati na: lidermedia.hr

Foto: Pixabay