Microsoft je prije nekoliko dana najavio ulaganja od milijardu dolara u gradnju podatkovnog centra u Poljskoj. Na ovo ulaganje odlučili su se zato što Poljska, kako je rekao Mark Loughran, direktor lokalne podružnice Microsofta, ima priliku postati “digitalno srce Europe”. Ova vijest podsjetila je na to koliko su zemlje srednje i istočne Europe napredovale u posljednjih nekoliko desetljeća, ali i koliko je Hrvatska zaostala za njima.
Češka i Slovačka također su doživjele snažan uspon, neki njihovi dijelovi spadaju među najrazvijenije regije EU. Primili su velike investicije, pogotovo u autoindustriji, pa je tako Slovačka, na primjer, najveći proizvođač automobila na svijetu, u odnosu na broj stanovnika.
Što se tiče Poljske, ona je ušla među 10 najvećih ekonomija EU, a o njihovoj robusnosti svjedoči i to što su kroz globalnu krizu od prije desetak godina prošli praktički neokrznuti. Čak i 2009. godine, kada je cijeli svijet potpuno u recesiju, imali su rast BDP-a od 1,6 posto.
Hrvatska se, na žalost, već dugo ne može uspoređivati s tim zemljama. Ulagači nas uglavnom zaobilaze u širokom luku, a oni koji zabunom dođu, vrlo često vrlo brzo požale zbog te odluke. Nije baš mudar potez uložiti stotine milijuna eura, pa čak ni kuna, u zemlju u kojoj pravosuđe ne funkcionira pa procesi traju godinama, porezni sustav je nestabilan, pravila mijenjaju svake godine, a dokumentacija koja je potrebna za, na primjer, gradnju nekakvog objekta mjeri se u metrima i kilogramima.
U posljednjem Izvješću o globalnoj konkurentnosti Svjetskog ekonomskog foruma za 2019. godinu, Hrvatska se nalazi na 63. mjestu, daleko ispod Češke koja je na 32. mjestu, Slovenije koja je 35. ili Poljske koja je na 37. mjestu. Kada se malo dublje zaviri u izvješće, dolazi se do još poraznijih podataka – da smo u nekim ključnim područjima među najgorima na svijetu.