Poljički soparnik – slast za nepce

Soparnik je pita od blitve, specijalitet iz dalmatinskih Poljica. Datira još iz vremena Turaka. Pomisao na soparnik uvodi nas u razmišljanje o ukusnim, lijepim i zanimljivim gurmanskim specijalitetima. Uz to i još zaštićen.

Naime, ljubitelji poljičkoga soparnika napokon uživaju u pomisli kako je njihova delicija pod zaštitom. Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnoga razvoja tu je drevnu deliciji, i to kao prvu u Hrvatskoj, službeno zaštitilo oznakom zemljopisnog podrijetla. Za soparnikom slijede meso zagorskoga purana i lički krumpir te više nitko! Popis nije konačan, no to ne znači da je na njega lako doći. Trud kojega su uložili članovi Društva Poljičana ‘Sveti Jure’ Priko kako bi izvorno jelo svoga kraja dostojno predstavili i zaštitili najbolje o tome svjedoči… Poljički soparnik može se proizvoditi samo na području Poljica, a naziv, kao i njegovi sastojci, zaštićeni su. Konkretno, ukoliko netko u Istri napravi identičnu vrstu jela to može biti bilo što, ali se ne smije zvati poljički soparnik

Soparnik je jednostavno jelo pripremljeno od namirnica koje je svakom domaćinstvu bilo dostupno: brašno, blitva, crveni luk – kapula, maslinovo ulje, češnjak. Za pripremanje su potrebne dvije sinije – okrugli niski stolovi. Tijesto se umijesi od pšeničnog brašna i razvuče na sinijama. Blitva se opere i sitno nasjecka, nasoli da bi blitva omekšala, u nju se doda crveni luk tanko izrezan, potom se rukama iz nje iscijedi sok da ne bi bila jako vlažna, jer bi ovlažila i omekšala razvučenu koru te doda malo maslinovog ulja. Nadjev se rasporedi po jednoj razvučenoj kori i prekrije se drugom korom. Kore se razvuku pomoću lazanjura – oklagije, drvenog valjka. Domaćica zatim zavrće rubove donje i gornje kore, vrlo pažljivo, i na taj način spoji da nadjev ostane između kora.

Domaćica treba pripremiti komin, ognjište, naložiti vatru da se dobro razgrije i omesti ga od luga. Na tako čist komin lagano se stavlja soparnik, koji je prije toga prevrnula pomoću druge sinije, da bi rub bio na kominu. To čini zbog toga da lug – pepeo s malo žari, kojim će zaprtiti, prekriti soparnik – ne bi napunio pore na njegovu rubu. Za domaćicu je pravo umijeće spustiti soparnik na komin sa sinije, jer je tanak, pa ako to nespretno i brzo radi, mogao bi se zgužvati i izobličiti. Kad je soparnik na kominu, zaprti-prekrije ga lugom. Kad se soparnik nadme domaćica ga metlicom lagano pritišće da se po cijeloj površini jednomjerno ispeče i kad se iz njega ispuše zrak, znak je da je zgotovljen. Domaćica metlicom skine s njega pepeo, obriše ga kepom i puhaljkom opuše da ne bi na njemu ostalo luga.
Skine ga na način da pod njega lagano podvuče siniju, a zatim u njega utrlja rukom maslinovo ulje, jer soparnik treba biti dobro pouljen, i izgnječeni češnjak kojega je prethodno usitnila u drvenom lukotucu, izbode ga na nekoliko mjesta vrhom noža. Reže ga oštrim nožem na komade oblika romboida.
Soparnik pečen u Pećnici

Sastojci za 2 osobe
Tijesto
60 g raženo brašno
100 g crno 1100 brašno
2 žlice maslinovog ulja
soli po ukusu
cca 1 dl vode
Nadjev
10 listova blitve
Pola glavice luka
2 žlice maslinovog ulja
prema ukusu soli i papra

Premaz pred kraj pečenja
2 čena češnjaka sitno skosani
2 žlice maslinova ulja

Soparnik se peče oko 20 minuta na 200°C. U Poljicima, soparnik se peče u kominu, na limu, a prekriva se žeravicom. Pečen je kada porumeni. Nakon vađenja iz pećnice, dodatno se premazuje maslinovim uljem u koje je dodan protisnuti češnjak.
Karakterističan je za prostor nekadašnje srednjovjekovne poljičke knežije koja se prostirala na prostoru između rijeka Žrnovnice i Cetine, na jugu do mora, na sjeveru do Mosora. Soparnik je u prošlosti bio posno soparno-suhoparno jelo, koje se pripremalo u dane posta, Veliki petak, Badnji dan i uoči blagdana Svih Svetih. Međutim pripremao se i za težake, za počastiti gosta i prijatelja, a danas ga Poljičani nude u svečanim prigodama, pa je soparnik, zeljanik postao znak i simbol stare Poljičke republike. Soparnik se priprema i na prostorima koje su Poljičani dobili za zasluge u borbama protiv Turaka i naselili ih poslije njihova odlaska (dijelovi Sinjske krajine), a tu tradiciju su prenijele i žene iz Poljica koje su udajom otišle u druga sela, pa se soparnik priprema npr.i u Brelima.

 Za kraj riječ ima Veliki poljički knez Ivan Rodić:

– Soparnik je jelo od jednostavnih sirovina kojima je obilovao krševiti poljički kraj. Od malo namirnica naše su majke i bake naučile pripravljati iznimno ukusno, a posno jelo koje, svjedoci smo, danas postaje stvar prestiža, svatko ga želi imati na svom svečarskom stolu.S dobivanjem ove oznake ne namjeravamo stati, poljički soparnik upoznala je i zavoljela Hrvatska, a upoznat će ga zavoljeti i cijela Europa!

D.Šabić