Možemo reći da je za vinogradare završilo „zimsko ljenčarenje“. Vrijeme je da se pripreme za konkretne radove u vinogradu. Rezidbom vinograda otvara se sezona radova.
Legenda kaže da je koza ta koja je prva skrenula čovjeku pažnju na potrebu rezidbe. Iako ne sumnjamo da su koze inteligentne životinje, ipak je rezidba posao kod kojeg treba itekako „uključiti mozak“, za razliku od npr. plijevljenja vinograda.
Možemo reći da je svaki trs priča za sebe. Svaki trs traži od nas da ga dobro „odmjerimo“ i analiziramo prije nego počnemo rezidbu, i odlučimo koju ćemo rozgvu odstraniti, koju ostaviti za lucanj, koju za prigojni reznik, a koju eventualno za pričuvni reznik. No, nije dovoljno poznavati samo tehniku rezidbe, već treba dobro poznavati agrobiološke i tehnološke osobine pojedinih sorti, zatim klimatske uvjete i svojstva tla.
Vinovu lozu možemo rezati od jeseni, čim padne lišće, pa sve do početka kretanja vegetacije u proljeće do kraja travnja. Sa stanovišta sigurnosti uvijek je bolje rezidbu provesti bliže proljeću, jer kasnije orezana loza kasnije „kreće“ pa ima više šansi da izbjegne proljetne mrazeve te je i to, između ostalih, jedna od mjera obrane od kasnih proljetnih mrazeva.
„Bez alata nema zanata“, kaže narodna poslovica. Da bi rezidba mogla biti obavljena što kvalitetnije i bez gnječenja rozgve i oštećenja pupova, škare i ostali pribor potreban u rezidbi trebaju biti oštri.
Isto tako, trebate odlučiti i što želite postići rezidbom; želite li kvantitetu ili kvalitetu.
Zapamtite, o rezidbi, odnosno „rezu u zrelo“, kako se još rezidba naziva, ovisi rodnost vašeg vinograda, ali i kvaliteta samog grožđa. Što je rodnost veća, kvaliteta opada, a vrijedi i obrnuto.
Kako kažu naši stari, „ne možeš imati i ovce i novce“, što znači da kvantiteta i kvaliteta ne idu zajedno.
Više na: www.vinoteka-viola.com / www.wineshop.hr
P. Mimica