Ako mislite da je punk (odavno) mrtav, živite u posve pogrešnom uvjerenju. U to ste se mogli uvjeriti u subotu uvečer u ljubljanskoj, izvrno uređenoj koncertnoj dvorani Cvetličarna u koju je nahrupilo oko 2500 pankera i pankerica i to bukvalno u dobi od 6 do 66 godina.
A i punk-rock ekonomija funkcionira besprijekrno pa su Rancid po moj procjeni samo u Cvetličarni – koja podsjeća na zagrebački Boćarski dom, ali i na jednu dvoranu u Münchenu, također bivše skladište cvijeća u kojoj sam svojedobno bio na koncertu Boba Dylana – samo na ulaznicama brutto uprihodovali oko 100.000 eura od čega treba odbiti porez, slovenski SAZAS (naš ZAMP), troškove dvorane, razglasa…
Možda su još i petinu ili četvrtinu tog iznosa Rancid zaradili i na majicama i LP pločama, ali sve je to zasluženo jer su narintali su kao konji da dođu do takvog statusa.
Repriza u Zagrebu bi mi baš pasala, a i premijera Green Daya, ali imamo li mi para za to? Punk je i lukrativan biznis, a Hrvatska slaba ekonomija, no raduje što sam i u Cvetličarni sreo nekoliko desetaka suboraca iz Zagreba. Mada mi zvuči suludo da Rancid nitko nije htio dovesti u Zagreb jer su od ovdašnjih organizatora navodno tražili 30.000 eura plus vjerojatno uobičajena 80:20 podjela profita u korist benda nakon pokrića troškova i odbitka poreza.
Cijeli članak možete pročitati na: jutarnji.hr
Foto: Pixabay