Suvremeni svijet obilježen je gradnjom mnogih zidova, kako vidljivih, tako i nevidljivih, a da bismo živjeli u svijetu bez zidova – moramo ozbiljno nastojati srušiti te zidove, suglasni su sudionici okruglog stola održana u četvrtak navečer u Hrvatskome glazbenom zavodu u sklopu 7. Festivala svjetske književnosti.
Iako svijet ove godine obilježava trideset godina od pada Berlinskoga zida, u Meksiku niče novi zid, ali niču i drugi zidovi – vidljivi i nevidljivi, betonski, žičani ili imaginarni širom svijeta i u Europi, činjenice su koje, kako je istaknuto, svijet dovode tako daleko od slobode pojedinca i demokracije sanjane po padu Berlinskoga zida.
Što nam je činiti da situacija ne postane ozbiljna, zapitao je sudionike moderator Špelić, pritom podsjetivši na riječi poznatog austrijskoga prozaista Karla Krausa koji je početkom 1914. na pitanje kakva je situacija u Beču odgovorio – očajna, ali nije ozbiljna, koja je, primjetio je Špelić, vrlo brzo postala ozbiljna i počeo je Prvi svjetski rat.
George Mario Angel Quintero koji od 1995. živi u Medellinu u Kolumbiji osvrnuo se na gradnju zida na granici s Meksikom istaknuvši da ga gradi zemlja u kojoj su gotovi svi imigranti ili njihovi potomci, a žele spriječiti druge da ne uđu u Sjedinjene Američke Države.
Cijeli članak možete pročitati na: jutarnji.hr
Foto: Pixabay
Popijte kavu na pješčanom stoliću koji crta geometrijske likove sam po sebi
Potrošnja mesa u Njemačkoj u 2020. na najnižoj razini u 30 godina
Rad za računalom i važnost pauza svakih sat vremena
Preko 60% Bečana živi u zgradama poticane stanogradnje; u fazi planiranja ili izgradnje trenutno je oko 24.000 stanova