Suvremeni svijet obilježen je gradnjom mnogih zidova, kako vidljivih, tako i nevidljivih, a da bismo živjeli u svijetu bez zidova – moramo ozbiljno nastojati srušiti te zidove, suglasni su sudionici okruglog stola održana u četvrtak navečer u Hrvatskome glazbenom zavodu u sklopu 7. Festivala svjetske književnosti.
Iako svijet ove godine obilježava trideset godina od pada Berlinskoga zida, u Meksiku niče novi zid, ali niču i drugi zidovi – vidljivi i nevidljivi, betonski, žičani ili imaginarni širom svijeta i u Europi, činjenice su koje, kako je istaknuto, svijet dovode tako daleko od slobode pojedinca i demokracije sanjane po padu Berlinskoga zida.
Što nam je činiti da situacija ne postane ozbiljna, zapitao je sudionike moderator Špelić, pritom podsjetivši na riječi poznatog austrijskoga prozaista Karla Krausa koji je početkom 1914. na pitanje kakva je situacija u Beču odgovorio – očajna, ali nije ozbiljna, koja je, primjetio je Špelić, vrlo brzo postala ozbiljna i počeo je Prvi svjetski rat.
George Mario Angel Quintero koji od 1995. živi u Medellinu u Kolumbiji osvrnuo se na gradnju zida na granici s Meksikom istaknuvši da ga gradi zemlja u kojoj su gotovi svi imigranti ili njihovi potomci, a žele spriječiti druge da ne uđu u Sjedinjene Američke Države.
Cijeli članak možete pročitati na: jutarnji.hr
Foto: Pixabay
UGLEDNI NJEMAČKI VIROLOG CHRISTIAN DROSTEN POZIVA NA SKRAĆIVANJE SAMOIZOLACIJE: ‘Nakon pet dana zaraznost je zapravo gotova’
Normalno je da dnevno otpadne 100 vlasi kose, no što ako je ta brojka znatno veća
U ovih deset europskih zemalja električni automobili nisu dobrodošli
Tvrtka “Rocket Lab” spremna za prvo komercijalno lansiranje