U prijevodu, nema “požuti mi parcelu” i sličnih prohtjeva, pardon, primjedbi kakve inače znaju oduljiti postupak; općinska vlast je odlučila ne dirati ništa po pitanju širenja građevinskih zona, nego u postojećima postrožiti uvjete.
Ursić kaže kako vjeruje da su jedini ne samo na Rivijeri, nego u Hrvatskoj, koji su se odlučili samo za brojke i slova, ne dirajući flomastere.
Danas je vijest kada općinski ili gradski poteštat kaže “ostavimo kako jest”; vijest u kategoriji one da je čovjek ugrizao psa. Ta vijest stiže iz Brela…
NAJVEĆE BLAGO
– To je ključno u cijeloj priči. To radimo da bismo zaštitili prirodu i prostor. To je naše najveće blago. Istina, mi nemamo pretjerane stambene izgradnje, imamo veliku slobodnu površinu na plažama, na kojima se gosti osjećaju sjajno, a Breljani mogu postići dosta dobru cijenu za smještaj jer nema nefer konkurencije.
Veseli nas kad naši Breljani rade kuće, to znači da će taj Breljanin ostaviti zaradu u svojem mjestu i dalje ulagati. No smeta nas kada dolaze stranci iz Njemačke, Ukrajine, Rumunjske i Rusije, grade ovdje velike kuće, s velikim brojem apartmana, ostaju tu svega nekoliko mjeseci i ništa od tog profita zarađenog u Brelima ne ostavljaju u tim Brelima, nego ga nose.
Mi nemamo ništa od toga. Jasno je, slobodno smo tržište, i ne možemo to spriječiti, ali hajdemo nekako ograničiti kapacitete koje stranci tu imaju – tumači Ursić ideju vodilju koja ih je ponukala da razrade plan.
Cijeli članak možete pročitati na:slobodnadalmacija.hr/
Foto: Pixabay