Obnavljanje domaće radinosti – ‘Jeka pradidovska’

Ponuda držala, peka, kosira... u sklopu sajma u Cisti provo — Ponuda držala, peka, kosira… u sklopu sajma u Cisti provo

Obnova starih zanata, proizvodi domaće radinosti, izrada suvenira, predmeta za uspomenu izloženih na pučkim sajmovima diljem Lijepe naše, u sklopu radionica poput one na tradicionalnoj smotri pod geslom ‘Jeka pradidovska’ u Cisti Provo, itekako potvrđuje kako se u Dalmatinskoj zagori obnavljaju stari zanati i donekle čuva kulturna baština toga podneblja. Dakako, njeguju se i u osnovnim školama poput Ivana Gorana Kovačića u Cisti Velikoj gdje učenici viših razreda, zahvaljujući i dodatnom zalaganju i radu učitelja, uče tkati, vesti, izrađivati različite modele, suvenire…
„Evo, na tkalačkom stanu na otvorenome radimo šarene torbe i zobnice (zovnice) poput naših baka, a to sve učimo u izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima pod vodstvom učitelja kako bismo oživljavali i oplemenjivali staru tradiciju našega kraja.

U radionici učeničke zadruge 'Vrisak' OŠ 'I. G. Kovačić' iz Ciste Velike — U radionici učeničke zadruge ‘Vrisak’ OŠ ‘I. G. Kovačić’ iz Ciste Velike

Ujedno i vezemo i pletemo u sklopu projekta učeničke zadruge ‘Vrisak’ , koju smo utemeljili još 2003. godine. Sve što istkamo i izvezemo suveniri su vlasništvo naše škole, koje i nudimo na prodaju. U radionici je tim projektom obuhvaćeno petnaestak učenica i učenika. Svoje uratke izlažemo i na smotrama, primjerice na Makarskoj rivijeri, u Podgori, gdje postižemo dobre rezultate i u prodaji svoji suvenira. Najviše ih kupuju inozemni turisti, oduševljeni svim motivima, kvalitetom, izgledom, ljepotom“, riječi su Kristine Kegalj, koja govori u ime svojih kolegica iz OŠ ‘Ivan Goran Kovačić’.

Učenici 0Š Ivan Goran Kovačić iz Ciste Velike

Te i slične programe vodi njihov učitelj Josip Čubić, koji u navedenoj školi predaje matematiku, a tajnik je Učeničke zadruge ‘Vrisak’. Ističe kako je svrha takvog rada s učenicima da se održe stari zanati, primjerice, tkalački, kao i vezenje.
„U školskoj radionici imamo veliki tkalački stan na kojemu se obučavaju učenici. Oni proizvode suvenirske torbice i zobnice, i tepihe, čime ujedno obnavljaju i oplemenjuju i dugu tradiciju ne samo ovog kraja, nego i šireg Zabiokovlja“, kaže Čubelić, ističući kako su u njegovoj školi aktivne i ekološka, etnološka te likovna radionica, koje svake godine okupljaju sve više učenika njegujući tradiciju svojih predaka.

Jurica Tucak iz Runovića u svojoj radionici plete sve veličine krtola, krošanja, korpi, a time se počeo baviti još kao dječak. Ujedno plete i demežane, te je privukao pozornost mnoštva ljudi. „Smisao ovog projekta je spasiti stare zanate i hrvatsku narodnu zaštitu od zaborava i propadanja, ali i nešto zaraditi“, iskreno će Tucak.

Detalj guslarske radionice 'jeka pradidovska' u Cisti Provo — Detalj guslarske radionice ‘jeka pradidovska’ u Cisti Provo

U guslarskoj radionici zatekli smo Antu Serdarevića iz Rastovca kod Zagvozda u Zabiokovlju, tamo gdje se na sjeverni portal ulazi u tunel Sv. Ilije kroz Biokovo, kojim se brzo i lako stiže na Makarsku rivijeru (u Bast-Bašku Vodu). On, osim gusala od javora, radi i lopare, drvene tronošce od klenova drva. Dodaje kako se tim starim zanatom uspješno bavi više od 30 godina, a gusle izrađuje također od javorova drva iz Velebita, te iz bosanskohercegovačkih šuma.
„Izrada gusala je prilično zahtjevna i spora. Nakon što se drvo usiječe, dopremi doma i osuši, najprije treba ispiliti deblo, zatim izdupsti korito. Slijedi izrada glave, ukrasa i na kraju ih pošivam kozjom bekinom, a umjesto negdašnje konjske dlake od repa, stavljam najlonsku strunu, baš kao i na gudalu koje također sam radim. Svake gusle prodajem po cijeni od 300 do 350 eura. Prodajem ih i kao suvenire, najčešće na sajmovima“, ističe Serdarević.

Marija Vuletić, tkalja, pokazuje svoje uratke

Marija Vuletić iz Krstatica, također iz zabiokovskog sela, ističe kako na tkalačkom stanu tka više od četiri desetljeća i tu svoju kućnu radinost smatra iznimno važnim dijelom obiteljskog gospodarstva. „Ja ću tkati i vesti sve dok budem mogla. Nekada je u mom selu, Krstaticama, bilo mnogo tkalja, baš kao i u dalmatinsko-zagorskim naseljima, koje su najčešće tkale noću nakon teških poljoprivrednih i kućanskih poslova. Činimo sve, koliko god možemo, kako bismo ovaj plemeniti stari zanat zadržali, ali u tome ćemo teško uspjeti jer se mladi ne okreću krosnama. No, mladih ljudi je sve manje u selima i u Zabiokovlju“ što predstavlja dodatni problem u svakom pogledu“, ocjenjuje Marija Vuletić, za koju kažu kako je marljiva žena.