Nutjak, povijesni grad kod Trilja. Stanovnici Trilja i Garduna je jednostavno zovu “Kuletina”.
Nalazi se na početku sutjeske rijeke Cetine nizvodno od Trilja. Smješten je na litici iznad desne obale rijeke, na povijesnoj međi između starohrvatske županije Cetine i Poljica.
Izgradio ga je krajem 15. stoljeća poljički knez Žarko Dražojević (1438. -1508.) radi zaštite krajeva zapadno od rijeke Cetine, no već početkom 16. st. dolazi tuđu vlast. Slobodan postaje, 1685. godine, ali od tada je više nije obnavljan.
Djelomično je arheološki istražen, a njegovi ostaci su konzervirani. Od 2006. godine vode se zaštitna arheološka istraživanja pod vodstvom kustosice Muzeja triljskog kraja gđe.Angele Tabak. U njegovoj neposrednoj blizini danas se nalazi most preko rijeke Cetine na Autocesti A1.
Prilaz kuli je moguć stazom, koja se na četvrtom kilometru odvaja od ceste Trilj – Bisko. Uspon traje 15 minuta.
Nutjak je izuzetno šarmantna i fotogenična utvrda koja je smještena iznad Cetine. Ostaci nekoć moćne tvrđave pamte česte bitke, dolaske i odlaske kneza Žarka Dražojevića. U svom dugom vijeku (1438. -1508. godina) Žarko Dražojević je bio čovjek neobičnih umijeća. Pri svakom dolasku u tvrđavu hranio je gavranove, koji se gnijezdiše na kruništu tvrđave. Dresirani pratili bi svaki njegov pothvat, kruženjem i kričanjem upozoravali na prisustvo neznanca.
Povijest priča ovako – poziv Sinjana u pomoć (siječanj 1508. g.) zatekao ga u Klisu. Žarko je zajaši svog konja Riđana, projaši Dugopoljem te se popne na Mali Mosor. Snažno zvizne i pričeka, no umjesto ptica dočekaju ga janjičari. Dvadeset godina prođe…… Stoljeća su prošla, a još uvijek na dan Žarkova odlaska…. (15. siječnja) dva gavrana s Mosora oblete Nutjak i graktanjem pozdrave svog gospodara.
Domaći ljudi će vam reći da je nekad bilo i ljepše dok je Cetina bila plića i brža. Tu je bila mlinica i brzaci i kristalno čista voda. No, novo je vrijeme donijelo hidroelektranu i podiglo razinu vode.
Počela su i istraživanja i konzervacija kule Nutjak koju provodi Muzej triljskog kraja.
Sretno!
D. Šabić