Novogodišnje odluke, jesu li samo pusto radovanje?

I evo nam ponovno ono famozno doba godine kada si počnemo obećavati puste promjene koje će nam okrenuti život „naglavačke“ ne bismo li napokon osjetili dašak nade i lagano nam zatreperilo svjetlo na kraju tunela. I ne razmišljajuć’ više o tome kako je zapravo prošla još jedna godina u kojoj smo postali stariji, ali tješimo se – i mudriji, donosimo odluke vezane za puste dijete, prestanak pušenja, prestanak konzumacije alkohola, vjere u zdraviji život, brojne želje za nove hobije tipa kuhanje ili šivanje (osobno sam jedne godine odlučila biti modni dizajner), manje živciranja i tomu slično.
Prvo i osnovno pravilo da ne zeznemo Staru godinu – nemojte kukati oko viška kilograma, sada si dajte oduška, nemojte da vam neki kompleksi pokvare najveseliju noć godine i onu koja slijedi već unaprijed. Eto, neka novogodišnja odluka bude da će porcije u jelovniku ipak biti manje, tako nema brige za sljedeći doček. Ako ste prekinuli s dragim/-om, pa sada zamišljate kako ćete biti Pale sam na svijetu i nećete imati kome prionuti u zagrljaj za Novu, vjerujte da ćete i sljedeću godinu biti sami i jadni budete li nastavili u tom tonu. Najvažnije je da imate sami sebe, zagrlite se kao nikad, slično onome kad pričate sami sa sobom, kao s pametnim čovjekom.
No da ne odlutam sad s teme, trebam napomenuti kako sam nedavno pročitala članak jedne prestižne američke psihologinje koja kaže kako se svi možemo držati obećanja zadanih samom sebi ukoliko naučimo tajne samodiscipline i kontrole. Mislim, nije da žena nema pravo, ali nije to baš ni otkriće tople vode, i sami znamo da je problem upravo u samokontroli. Ta koliko puta krenemo s jednom kockicom čokolade pa pojedemo cijelu, jedina sreća je, ako ste možda primijetili, što je pakovanje od 100g zamijenjeno onim od 80g, pa se eto možemo tješiti, jedan red manje. Problem novogodišnjih odluka je što ne treba čekati početak godine, stvarna volja nema vremenski alarm, a same osobe su postale prekritične prema sebi. Kada si obećaju da neće zapaliti cigaretu, dogodi se da pokleknu, a tad se upali grižnja savjest i onda misle sad je stvar već zeznuta pa „kad je bal nek je maskenbal“ i tako sve ispočetka dok ne dođe nova godina na vratanca sa starim popisom odluka.
Mislim da si ne treba zadavati pretjerane ciljeve, ide se korak po korak, ne kaže se uzalud „kad te krene, krene te”. Primjerice, ako se ne krećete dovoljno, pokušajte se odvući jednom tjedno u teretanu, ne morate ništa drugo, zatim ćete i nesvjesno umjesto jednom ići dva, pa tri puta tjedno, a rezultat je da ćete se automatski osjećati bolje te imati više volje za druge promjene.
Sigurno ćete se zamisliti i nad vlastitim jelovnikom te pripaziti oko unosa kalorija kada vidite koliko treba muke da se hamburger istroši na orbitreku. Laganim uvođenjem bilo koje vrste fizičke aktivnosti pomoći će kod uspostavljanja ravnoteže u životu i tako ćete se početi hraniti zdravije, manje pušiti ili piti alkohol i kavu. Otkriveno je i da redovito vježbanje pomaže da se bolje nosite sa svakodnevnim stresom, a također djeluje i kao antidepresiv i to u dugoročnom smislu.
Možda rezultati neće doći odmah i neće biti radikalni, ali samo nemojte biti prekritični prema sebi, ne zaboravite „strpljen – spašen”.
Zanimljivo je da tradicija novogodišnjih odluka seže u davnu prošlost i prisutna je već kod starih Rimljana koji su štovali boga Janusa, prikazivanim s dva lica koja gledaju na dvije suprotne strane. Jedna strana gleda prema prošlosti druga prema budućnosti. Takve dihotomija oduvijek postoji u različitim kulturama. Čovjeku je potrebno poput Janusa imati te karakteristike kako bi sigurno išli kroz život gledajući naprijed, ali pritom ipak ne zaboravili na lekcije kojima nas je život naučio u prošlosti, no samo u svrhu sigurne vožnje kroz sadašnjost.
Ovom prilikom vam želim da sve što vam bol stvara odnese godina stara, a mnogo sreće i snova nek donese godina nova.

A. Vukušić