Nove generacije džezera impresivno su stvorile najkreativniji dio domaće scene

Večernjakov glazbeni kritičar Hrvoje Horvat odabrao je 10 najboljih domaćih jazz albuma u 2022. godini

Domaća jazz-scena od pedesetih godina 20. stoljeća do danas jedan je od najbogatijih i najzanimljivijih domaćih umjetničkih “bunara”. Usprkos neproporcionalnom zanimanju masovne publike ili medija, domaći džezisti sve do danas zaslužni su za neka od najuzbudljivijih albumskih i koncertnih izdanja, da ne kažemo “karizmi”. I to karizmi koje su se ozbiljno naradile za svoj uspjeh i prestiž, od školovanja do zaobilaženja svih prepreka koje im postavlja domaća svakodnevica. Uspjeli su mnoge principe funkcioniranja suvremene svjetske scene prebaciti i na domaći teren. Nove generacije jazz-glazbenika impresivno su zadnjih godina stvorile možda najkreativniji dio domaće scene.

Uostalom, ako se samo sjetite nedavne pandemijske situacije, lako ćete shvatiti da su najviše nastupa održali upravo džezisti u Kulturnom centru Mesnička, koji se ove godine ugasio, ali se međusobnim jam-sessionima, promocijama i svirkom uživo etablirao kao glavni dokaz da se može svirati i u nemogućim uvjetima, samo ako se želi.

Primjerice, nakon zaključenja ovog popisa najboljih 2022. godine stigli su i novi albumi “Insite” Damira Križića s Jazz orkestrom HRT-a i “Escape” nove postave Zmaj Orko Star koju čine “stari” Toni Starešinić, Zoran Majstorović i Borko Rupena.

U mnogočemu je jazz kod nas nemoguća misija, ali se glazbenici trude preko svake mjere.

1. Chui – Zagreb – Berlin (Dancing Bear)

Chui je na desetu godišnjicu postojanja objavio šesti album “Zagreb– Berlin”. Još bolje, nedavno je objavljen i na ploči, tj. dvostrukom vinilu, formatu na koji ovakav konceptualni album i pripada. Izveli su ga ljetos i uživo na ljetnoj pozornici kina Tuškanac uz prolom oblaka. U omotnici s ilustracijom Igora Kordeja “Zagreb – Berlin” nastavlja putem uzbudljive svirke, a zna se i zašto to mogu. Chui uz Tonija Starešinića na klavijaturama čine sjajni Vojkan Jocić na saksofonu, basist Konrad Lovrenčić i bubnjar Ivan Levačić, što su samo njihovi osnovni instrumenti, jer svi sviraju još cijelu paletu instrumenata na “Zagreb – Berlin”. U drugom dijelu albuma teme su koje su članovi Chuija skladali kao soundtrack za glasoviti nijemi dokumentarni film Waltera Ruttmanna “Berlin, simfonija velegrada”, koji su premijerno izveli na otvaranju Zagrebačkog Berlinale specijala u suradnji s Hrvatskim filmskim savezom i Goethe institutom u zagrebačkom Kinu Tuškanac. Svaki član benda za drugi dio albuma (“Berlin”) skladao je jedan stavak te stilski još više proširio ionako širok glazbeni spektar grupe. Sve skupa zvuči kao da je da je Quincy Jones sa svojim orkestrom i u društvu s jazz-pionirom Milesom Davisom i soul-zvijezdom Isaacom Hayesom snimio album koji bi i na svjetskoj sceni djelovao kao ozbiljno kreativno postignuće.

2. Mimika Orchestra – Altur Mur (Rika Muzika / Menart)

Ne postoji dio pažljivo osmišljenog i odsviranog albuma koji bi bio višak ili nije visokokalorična ponuda najboljeg što domaća suvremena scena može ponuditi. S korijenskim etnografskim utjecajima “Altur Mur” nadilazi granice žanrova i kreće se između Krka, Mediterana i Balkana na izumrlom veljotskom jeziku s Krka (tekstove je pisala Marta Kolega), na kojem je fenomenalna Maja Rivić otpjevala svoje dionice. U osam uzbudljivih tema “Hrama mora” možete misliti kako je bilo Maji Rivić pjevati na ekvivalentu “latinskog”. “Altur Mur” album je godine po svojoj umješnosti, sveobuhvatnosti, kulturološkoj otvorenosti i cjelovitosti. Od uvodne “Tuota nuester” preko podjednako duge, 13-minutne “Amuar” i sjajnih ostalih kompozicija duge minutaže, otvaraju se prostori imaginacije i konkretne svirke 22-članog orkestra, naslage duhača koji “peru” u raznim smjerovima iznad ritmičke sekcije, s mantričnim vokalima na vrhu.

3. Joe Kaplowitz – The Keyboard Extravaganza (Intek Music)

Joe Kaplowitz odavno je sam svoj majstor vrhunske reputacije, potpisnik vrijednih solo albuma, ali i suradnik na mnogim važnim projektima. No, nakon što je napisao sve skladbe za novi album “The Keyboard Extravaganza”, u maniri iskusnog trenera i duhovnog vođe odlučio se podijeliti svjetla klavijaturističkih reflektora s prijateljima i kolegama, prvotimcima na crno-bijelim tipkama poput njega. Na kraju nismo dobili crno-bijeli svijet, već mnogo boja albuma koji je prava klavirska i klavijaturistička rapsodija. Doduše, bubnjar Janko Novoselić svojim bravurama pokazuje se ponovno kao džoker, pardon, temelj iz rukava na čijoj se majstorskoj podlozi u duelima s Kaplowitzem pojavljuje krema domaćih klavirista, Viktor Lipić, Zvjezdan Ružić, Kristijan Terzić, Toni Starešinić, Zlatan Došlić, Hrvoje Galler i Matija Dedić. “The Keyboard Extravaganza” nije samo to nego i keybroad ekstravaganca.

Cijeli članak i popis ostalih albuma možete pronaći na: vecernji.hr

Foto: Pixabay