Najzastupljenija ideja provedbe ovog drugog oblika geoinženjeringa, nazvana stratosfersko ubrizgavanje aerosola (SAI – Stratospheric Aerosol Injection), uključuje oslobađanje aerosola, mješavine finih čestica ili tekućina u visokim slojevima atmosfere, kako bi se dio sunčeva zračenja reflektirao nazad u Svemir te se na taj način pomoglo rashlađivanju planeta.
Klimatski modeli su se do sada uglavnom bavili pitanjem kako bi upravljanje sunčevim zračenjem promijenilo prosječnu temperaturu na planetu, no modeli na superkompjutorima su postali sofisticiraniji glede predviđanja u varijacijama od Zemljinih polova do ekvatora te između hemisfera, tvrdi Govindasamy Bala, vodeći autor studije Indijskog instituta za znanost.
Ti modeli također mogu bolje predvidjeti kako geoinženjering može promijeniti količinu oborina, kiše i snijega, tj. istovremeno kontrolirati i temperaturu i padaline.
Ljudi bi, na primjer, mogli ispustiti sulfatne aerosolne čestice u stratosferu, 20 do 25 kilometara iznad površine Zemlje kako bi se što više sunčeve svjetlosti reflektiralo natrag u svemir, što bi smanjilo globalnu temperaturu.
Negativne posljedice
No, to ima i neželjene posljedice, a to je smanjenje prosječne količine padalina te bi se onda moralo ići na “stanjivanje cirusa”, paperjastih vlaknastih, koprenastih ili čupavih oblaka sastavljenih od ledenih kristalića.
Cijeli članak možete pročitati na: hr.n1info.com
Foto: Pixabay
Prvi SMS u povijesti prodan kao NFT za milijun kuna
Kina pobijedila SpaceX: Prvi na svijetu uspješno lnsirali raketu na metan
Okršaj EU i velikih tehnoloških tvrtki: Facebooku ni promjena imena neće pomoći
Hyundai kreće u osvajanje Mjeseca