Mediteran, gdje ni zima nije kao drugdje u svijetu

Jedna sam od onih koji vole vrijeme provoditi vani, na zraku, u šetnji, na štekatu… Srećom, moje je mjesto pod suncem upravo tu, na prirodom bogatom, baštinom oplemenjenom i – suncem okupanom Mediteranu. Ovdje su proljeća i ljeta kao u snovima, a jesen toliko topla da je gotovo neprimjetna… Ipak, uvijek sam maštala o zimama kao iz bajki i filmova, s bijelim krovovima, toplinom doma uz kamin dok kroz prozor promatram pahulje kako lagano lebde zrakom, a radosna djeca prave anđele u bijelom pokrivaču.

Ovdje je snijeg pojava koju, s obzirom na to koliko je česta, slobodno možemo povezati s ledenim dobom, a zima je tek godišnje doba s nešto više kiše i oblaka. Zapuše, doduše, kojih mjesec-dva malo jača bura, pa nas ohladi za sve one druge mjesece. No zato ostatak godine upijamo sunce koje nesebično kupa obalu gdje Jadran ljubi dragu nam zemlju i uživamo u ulicama, trgovima i kalama naših starih gradova…

Svaki put tako u šetnji povijesnim ulicama svijest mi ne da mira, pa se zapitam… Jesmo li mi uopće svjesni tog prostora oko sebe i bogatstva koje nam pruža? To me osobito kopka kad dođu hladniji dani i u naše krajeve i otvorene društvene prostore te preko noći opustoše masovnom seobom naroda u shopping centre i zimsku štaciju kafića. Onda svi poželimo natrag one sunčane trenutke koje smo uzimali zdravo za gotovo i već počnemo odbrojavati dane do proljeća kada će ih sunce ponovno obasjati i dati zeleno svjetlo za bezbrižan nastavak života na gradskim ulicama.

Srećom nas i zima zna obradovati vedrim danima kad se kao po naredbi svi sa sunčanim naočalama i omiljenim kavama instaliraju na štekate kao gušterice upijajući zimsko zubato sunce. Blagdansko ozračje i šarenilo boja i svjetala uvuku se u male kalete gradova i oboje ih potpuno drugačijim ugođajem. I dok negdje djeca uživaju u zimskim radostima, u Parizu ukrašavaju Eiffelov toranj, a u New Yorku i staro i mlado čeka red za đir na klizaljkama u Rockefeller-centru, ja šetam drevnim rimskim ulicama cara Dioklecijana osluškujući tisućljetne priče utkane u njihove zidove i pozdravljam vas obvezujući se riječima i slikom približiti svijetu dušu zime na Mediteranu.

A. Vlaić