Mažoret ples, povijesna umjetnička tradicija

Mažoret ples ima podužu povijesnu tradiciju u Europi. Krajem 18. stoljeća mažoretkinje su se pojavile u Francuskoj kada su svojim štapovima upravljale smjer kretanja orkestra kao zamjena dirigentu na paradama. Vremenom se to preoblikovalo, pa su se počeli koristiti plesni pokreti i mažoret ples se polako razvijao u ono što je danas. Tako su danas širom svijeta mažoretkinje prepoznatljive po svojim živopisnim uniformama i plesnim koracima te vještim rukovanjem mažoret štapa u pratnji posebno odabrane glazbe na raznim svečanostima.
Ne postoje pouzdani zapisi o tome kada su nastale mažoretkinje, ali postoje tri vjerodostojne teorije o nastanku mažoret plesova i mažoretkinja.
Prema jednoj od teorija mažoretkinje su nastale od švicarskih bacača zastava, današnjih bandieratora, koji su umjesto uobičajenog nošenja zastava radili jednostavne figure kao što su vrtnja, njihanje, okretanje i bacanje zastava.
Američka se teorija temelji na dokumentima Sveučilišta Millsaps u Mississippiju, koji tvrde da je poznati osnivač navedenog sveučilišta vojnik (major) Milsaps svoje „dame atletičarke‟ prozvao „majorettes‟. Bojnik Millsaps je naziv mažoretkinja vješto spojio sa svojom titulom, što ne dokazuje da je naziv mažoretkinja nastao u Americi.
Po francuskoj teoriji, početak mažoret plesa vezuje se uz paradni vojni orkestar s kraja 18. i početka 19. stoljeća. Dirigent je radi vidljivosti dirigirao velikom, ukrašenom palicom (eng. mace), odnosno žezlom, koje je dugačko i do dva metra. Dirigent je palicom upravljao smjerom kretanja orkestra i pritom izvodio razne figure. Naziv tog dirigenta je tambour-major (franc. bubnjarski major), odnosno dirigent-predvodnik. Možda je naziv mažoretkinja došao od te riječi.
Bilo kako bilo, mažoret ples s mažoretkinjama sve više i više je prepoznatljiv u svijetu kao vrsta plesne umjetnosti. Zaključimo kako i brojni gradovi, pa i općine u Hrvatskoj, gaje ovu umjetničku i plesnu tradiciju kao dodatni društveni sadržaj, a sve u svrhu pozitivne promocije svog područja.

D. Šabić