Kako je raj na zemlji postao očajno mjesto puno smeća i siromaštva

„Sanjam da nikada nismo pronašli taj fosfat. Volio bih da Nauru može biti kao prije. Kad sam bio dječak, bilo je tako lijepo. Bilo je drveća, sve je bilo tako zeleno. Sjećam se kako smo jeli svježe kokosove orahe i kruh. Tek sad vidim što se ovdje dogodilo i mogao bih samo plakati“.

No, jeste li se ikad zapitali koja je najmanja otočna država na svijetu?
Zove se Nauru, nalazi se između Australije i Havaja, ondje živi 10 tisuća ljudi,

Kako su pohlepa i loše kolonijalno upravljanje dovele Nauru na rub kolapsa?

1899., geolog Albert Ellis primijetio je oblik nalik stijeni. Na prvu se činilo da je to komad okamenjenog drveta, a na kraju se uspostavilo da je to visokokvalitetna fosfatna ruda, super-gnojivo vrijedno pravo bogatstvo. Dvije godine nakon, otkrili su da je 80 posto otoka bogato fosfatnim vapnom.

Fotograf National Geographica 1921. je rekao da je obrađeno fosfatno polje užasno i sumorno područje s tisućama oštrih i šiljastih koraljnih vrhova, na kojemu se mogu vidjeti odbačene košare s fosfatom i zahrđale konzerve američkog kerozina.

Deset tisuća stanovnika jede samo uvezenu hranu, a problem im je i pitka voda. Konzervirana i prerađena hrana loše utječe na domaće stanovništvo pa se Nauru smjestio pri vrhu ljestvice po stopi pretilosti u svijetu. Čak tri četvrtine žena je pretilo, a lideri su i po alkoholizmu i pušenju. Zbog alkoholizma Nauru ima i visoku stopu nasilja u obitelji.

Cijeli članak možete pročitati na: punkufer.dnevnik.hr

Foto: Pixabay