Oblaci – čudesnih oblika, boja, nijansi…Ponekad raspršeni kao tisuće malenih pahulja, bezbrižno plutaju po nebeskom plavetnilu, igraju se, razmiču i ponovo okupljaju preuzimajući različite oblike koji pokreću našu maštu… Ponekad mrki, gotovo pa prijeteći kao da nose težinu svijeta, nagovještaju kiše, oluje… Sa svojih visina promatraju grad povremeno skrivajući sunce u potpunosti, a povremeno dopuštajući ponekim njegovim zrakama da barem na trenutak obasjaju lica ljudi tamo negdje daleko dolje na površini… Zastanu li ikad diveći se predivno oslikanom platnu zvanom nebo?
Više u: foto
M. Konstantinović
Još jednom čestitamo Dragici Tomašković
Što nam donosi 8K tehnologija?
Blagovijest Božića u alkarskom gradu
Novi šef IBM-a: Sve će tvrtke uvesti umjetnu inteligenciju – ne zato što žele, nego jer moraju