Vječno je pitanje, zamalo i pravi verbalno-slušalački rat, je li bolje slušati glazbu s vinila ili s CD-ova i “downloada”? Je li bolji analogni ili digitalni pristup? Jedini sigurni odgovor je da ne očekujete jednostavan odgovor jer su uključene varijable pregoleme i previše ih je da bi se on mogao dati. No, može se dati nekoliko njih, tj. podaci koji otprilike naznačuju razlike i prednosti pojedinog formata slušanja.
U čitavoj toj situaciji rata između analognog i digitalnog, podaci o rekordnoj prodaji vinila početak su povratka debate “jesu li vinili bolji za slušanje glazbe?” Jedan od takvih otponaca bila je i nedavna vijest da je zarada od prodaje vinila, longplej ploča, u svijetu prvi put nadmašila prodaju kompakt-diskova nakon 1986. Bio je to zadnji javni dokaz o uskrsnuću vinila koji se već godinama pokazuje kao izdržljiviji format za slušanje glazbe nego što je to najavljivala njegova “propast” dolaskom digitalne revolucije početkom osamdesetih godina dvadesetog stoljeća kad su mnogi (greškom) pobacali stare ploče i zamijenili ih CD-ovima. Bilo bi bolje da su zadržali oboje, jer su danas cijene starih, očuvanih vinila često astronomske.
No, valja naglasiti da je ukupna prodaja fizičkih nosača zvuka (i vinila i CD-ova) u SAD-u zabilježila pad od 23 posto i došla na 376 milijuna dolara zarade. Dijelom i zbog pandemije koronavirusa, profitirali su streaming servisi koji već godinama odnose najveći dio zarade, a 2020., porasli su zaradom za 12 posto i ostvarili golemih 4,8 milijardi dolara zarade u prvih šest mjeseci 2020., što još uvijek čini oko 85 posto ukupne dobiti nastale slušanjem glazbe. Sad vam je možda jasnije zašto se i u Hrvatskoj, kao i u svijetu, vode sporovi oko tantijema i postotaka zarade koje streaming servisi plaćaju glazbenicima, proizvođačima materijala koje “prodaju”.
Primjerice, podaci o prodaji nosača zvuka u SAD-u tijekom 2018., objavljeni u statistici agencije Nielsen Music mnoge su iznenadili. Prodaja vinila u SAD-u bilježila je porast trinaestu godinu zaredom, a kad ste čuli koji su bili najprodavaniji albumi te godine, mogli ste pomisliti da smo u 1969., a ne 2019. godini. Jer, izvođači koji su prodali najviše vinila u Sjevernoj Americi 2018. bili su The Beatles, Pink Floyd i David Bowie.
Pojednostavljeno rečeno, iako su CD-ovi sposobni zahvatiti veći dinamički spektar od vinila, tzv. “loudness ratovi” i uobičajeno preglasno remasteriranje snimaka nude vam daleko manji dinamički spektar od mogućeg, u kojem snimke reizdanja stare glazbe pokušavaju simulirati današnji “udar” najprodavanijih modernih izvođača, čiju glazbu puštaju radijske stanice, a publika najčešće sluša na male slušalice ili u automobilima
Upravo zato što je plastika neuništiva, danas kolekcionari imaju priliku uživati u starim, originalnom vinilima iz pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina, na kojima je zapisano mnogo od najvažnije glazbe koja se pojavila u dvadesetom stoljeću. Ustvari je riječ o arhivskim primjercima, ali je, srećom, velika proizvodnja vinila tih desetljeća dovela do demokratizacije glazbenog tržišta i do toga da mnogi kod kuće imaju prva, ili barem ranija izdanja ploča koje danas dosežu visoke cijene na tržištu.
Cijeli članak možete pročitati na: vecernji.hr
Foto: Pixabay
Odličan singl „Sve na ljubav miriše“ Denisa Dumančića i Tragova ušao u Top40!
Orkestar i Martina Filjak večeras u HNK Split
Katehetska ljetna škola za vjeroučitelje u osnovnoj školi
Predstavljen novi roman Francine Rivers “Nespomenuta”