Izložba Željka Badurine ‘’Lajk end šer’’

Izložba Željka Badurine ‘’Lajk end šer’’

Hrvatska udruga likovnih umjetnika Split poziva Vas na izložbu
Željka Badurine
‘’Lajk end šer’’
SALON GALIĆ
SRIJEDA 26. TRAVNJA u 20:00 h

Izložbom „Lajk end šer“ Željko Badurina predstavlja stotinjak radova nastalih u posljednjih pet godina. Radi se o digitalnim ispisima (pc screenshotova) na kapafix ploče cca A3 formata, radovima koji su iz virtualnog svijeta društvene mreže Facebook (za koju su rađeni) izmješteni u materijalni prostor galerije. Autor je za izložbu napravio selekciju koja ukljućuje 7 % od više tisuća postova koliko ih je na Facebooku objavio od 2012. godine do danas. U ispisu je format screenshota odabrao kao prezentacijski najvjerniji originalu, a pri odabiru iz ogromne količine materijala izabrao je njemu najdraže u kombinaciji sa najpopularnijim radovima koji su na FB-u dobili najveći broj lajkova ili su se najviše dijelili. Promatrani u kontekstu potrošačkog društva i masovne medijske kulture Badurinini radovi usmjeravaju pažnju ka strategijama digitalne reprodukcije i ready-madea. Ukazuju na gubljenje granica između istinitog i lažnog, stvarnog i imaginarnog, pozitivnog i negativnog značenja. Oni su svojevrsni model isprepletenih simulakruma, razrađuju i prokazuju između ostalog suptilne odnose i interakcije dobrog i lošeg ukusa unutar društva spektakla. Kritika su anomalija i dogmi društva projektiranih slika koje streme biti alfa i omega svih gledišta, uvjerenja, znanja i emocija svakog pojedinca. Pojedinca na kojega se učestalo pozivaju gotovo svi, a do kojeg ne drži gotovo nitko u postranzicijskoj poziciji niske ekonomske učinkovitosti i značaja. Badurina se referira na stvarnost u kojoj je groteska dress code koji privlači pažnju i glasove sljedbenika u situaciji u kojoj se čini da se čelnici svih domena natječu za Oscara popularnosti, a da pri tome cilj uvijek opravdava sredstvo. Željko Badurina registrira te devijacije i komentira ih u tehnici digitalnog foto kolaža, služeći se pritom suvremenim tehnologijama u dobrom duhu dadaizma. Njegovi komentari su britki, jasni i razotkrivajući. Usuđujem se napisati i iscjeliteljski, jer smijeh kojim kroz satiru oplemenjuju mnogobrojnu FB publiku nasušna je potreba u ovom društvu teških riječi i lakih obećanja. Smijeh je zadnje utočište i posljednji bastion slobode. Važno je pritom naglasiti da Badurina u svojim radovima nikad nije otklizao u patetiku moraliziranja i upućivanja na „pravi put“. Ne zauzima stranu unutar svekolike entropije kojoj svjedoči. Iako nitko nije pošteđen kritike, pa samim tim u ovom opusu nema svetih krava, Badurina sljedeći osobni princip elementarnog uvažavanja različitosti i temeljne ljudskosti jako pazi da njegovi radovi nikoga ne vrijeđaju po rodnoj, vjerskoj ili nacionalnoj osnovi. Zbog ovih radova nitko neće aktivirati pakleni stroj i izazvati eksploziju u kojoj će netko nastradati, ali bi im se svakako trebalo dopustiti da u nama prouzroče imploziju iz koje ćemo izaći kao bolji ljudi. Ljudi koji se smiju i raduju životu. Nejunačkom vremenu usprkos.