Ivan-Ivica Šurjak jedan je od najvećih hrvatskih nogometaša svih vremena, sedamdesetih godina jedan od najmodernijih i najtraženijih igrača Europe.
Krenuo je sa nogometom 1964. kada ga je sestra odvela na probu trenerima Kačiću i Mladiniću. Kao junior bio je miljenik Tomislava Ivića kome je uzvraćao profesionalnošću i zalaganjem na treninzima i utakmicama. 9. rujna 1970. odigrao je prvu seniorsku utakmicu, prijateljski susret protiv Omiša (4:0), a prvu službenu utakmicu realizirao je 3. listopada naredne godine protiv Partizana u Splitu, te postigao pobjedonosni pogodak. Od tad je dio velike generacije Hajduka koja je bilježila sjajne rezultate u jugoslavenskoj ligi. Bio je motorna snaga splitskog Hajduka u vrijeme dok je klub sa Starog placa harao bivšom državom i Europom. Počeo je kao lijevo krilo, ali je vremenom postao univerzalac, prototip modernog nogometaša koji može igrati na svim pozicijama podjednako uspješno.
Vrlo brz i visok, izvanredna driblinga i pokretljivosti pokrivao je skoro tri četvrtine terena te bio glavna napadačka poluga momčadi. Uz to, igrao je redovito bez većih ozlijeda, te uvijek bio pun energije i borbenosti, postavivši se kao vođa i kapetan. Do 1981. u “bilom” je dresu, brojeći europske i sve domaće utakmice, nastupio 487 puta i postigao 127 golova.
Uz 3 susreta u kojima zabija 1 pogodak, odigrao je 54 utakmica za momčad tadašnje države i svojim nogometaškim umijećem potpuno potisnuo u drugi plan srpsku igračku legendu Dragana Džajića. Zbog toga su ga navijači u Beogradu uvijek dočekivali salvom zvižduka. Popularni Šure je odgovarao u svom stilu: nezadrživim prodorima po boku izluđivao je braniče Zvijezde i Partizana i svom Hajduku donosio vrijedne pobjede.
Karijeru je nastavio u Parizu, nakon što je za otprilike 3 milijuna franaka prešao u redove PSG-u i Udinama, ali će ostati upamćen po tome što je odbio basnoslovne ponude američkog Kosmosa i madridskoga Reala. U Udineseu je igrao rjeđe zbog toga što je svlačionicu djelio sa brazilskim zvijezdama Zicom i Edinhom.
U razdoblju od 1999. do 2003. obnašao je funkciju sportskog direktora Hajduka, a od travnja 2007. na funkciji je generalnog menadžera kluba.
Na jednom prigodnom športsko revijalnom druženju u Rami zamolili smo Šurjaka za nekoliko ugodnih riječi sjećanja na dane kada je počeo „pucati po balunu“, što mu je nogomet i putovanje donijelo kroz život, te kako gleda na današnje „dečke“, nogometaše koji voze brze automobile i žele biti u središtu športske i društvene javnosti. Je li u njegovo vrijeme bilo „više srca“ za igru nego danas, a razgovarati sa Šurom, a ne dotaknuti se Hajduka i nije baš moguće. Evo priče s legendom legendi…….
Evo zašto je legenda.
Više u kategoriji: Osobe, Šport
D. Šabić, mag. nov.

Šuplja crkva vrijedna krunidbe kralja
Riječ dana… (iz knjige aforizama IM AUGENBLICK DES DENKENS…) Jure Brekalo
‘Welfare Jazz‘ je najbolji album 2021. godine, barem ako pitate Iggyja Popa
U HRVATSKOJ LANI ODRŽANA 38.043 GLAZBENA DOGAĐANJA