Ivan Meštrović – hrvatski Michelangelo (2. dio)

40- tih godina 20. stoljeća Meštrović u Zagrebu projektira Dom likovnih umjetnosti, te organizira izložbu Pola stoljeća hrvatske umjetnosti. Nakon toga odlazi u Veneciju, te ubrzo u Švicarsku a potom se vraća u SAD. Nakon samostalne izložbe u Metropolitan Museumu, američki predsjednik Eisenhower mu je osobno u Bijeloj kući uručio američko državljanstvo. Pedesete godine 20. stoljeća obilježene su Meštrovićevim darovima svojoj Domovini. Drveni reljef na temu Kristova života daruje kapeli Sv. Križa u Kašteletu u Splitu, a svoju imovinu u Splitu, Crkvine, obiteljsku grobnicu, 400 skulptura i crteža daruje hrvatskom narodu. Prilikom posljednjem posjeta rodnom kraju, u znak zahvalnosti, Nikoli Adžiji i Gradu Drnišu ostavlja dio svojih djela koje možete vidjeti u Gradskom muzeju Drniš. Ivan Meštrović umro je 1962. godine u SAD-u, a prema svojoj posljednjoj želji, pokopan je u obiteljskoj grobnici Meštrović kod Otavica. Kultura ovoga kraja, pjesme, priče i običaji služili su mu kao nadahnuće, a njegova najpoznatija djela možete vidjeti upravo u Drnišu: Orači, Vrelo života, Majka s djetetom, Sveti Roko i Gospa Petropoljska.
Dođete li u Zagreb, posjetite kipove Josipa Jurja Strossmayera i Nikole Tesle, Domagojeve strijelce i Zdenac života, a u Splitu su kipovi Grgura Ninskog i Marka Marulića. Ivan Meštrović je radio u kamenu, drvu, mramoru, bronci i gipsu, a uz kipove izrađivao je reljefe, slike i raspela. Pisao je i književne radove, a neki od njih su: Moji razgovori sa Michelangelom, Nekoliko uspomena na Rodina i Uspomene na političke ljude i događaje.
Izvor: tz-drnis.hr
D. Šabić