Ivan Glavurdić: za uspjeh u glazbi potrebna je upornost

Uspjeh raste na drvetu zvanom upornost.

Potonja japanska izreka vrlo dobro je znana mladom solinskom klarinetistu Ivanu Glavurdiću koji vođen mišlju da je za uspjeh potrebna upornost niže uspjeh za uspjehom.
Više o početcima i karijeri Ivana Glavurdića doznajte u nastavku.

Ivane, otkrijte nam kako je vaša glazbena karijera započela?

Započela je 2004. godine kad sam se s 8 godina upisao u Gradsku glazbu Zvonimir u Solinu gdje sam se prvi put susreo s klarinetom. Ubrzo nakon toga po preporuci prof. Srđana Benzona upisujem Glazbenu školu Josip Hatze u Splitu u klasi prof. Dragana Colića. To su moji prvi koraci u glazbeni svijet.

Koliko je zahtjevan zadatak za vas bio svladati tehniku sviranja klarineta?

Nikad ne razmišljam koliko mi je teško savladati neku tehniku na klarinetu; to više sve teče svojim tokom ako ste uporni i volite to što radite, kao i kod svakog drugog posla kojeg volite.

Je li potrebno imati talent i volju za uspjeh?

Imati talent i volju je super kod sviranja klarineta i bilo kojeg drugog instrumenta, al’ za neki uspjeh u tome šta radite ima puno više toga; tu su već uključena neka odricanja i ulaganja te velika upornost za probit’ se iznad ostalih, jer je danas konkurencija klarinetista velika, s time su veći i kriterij za postić’ nešto, al’ sve se može kad se hoće.

Nakon što smo doznali više o vašim početcima, zamolila bih vas da nam ispričate kako izgleda dan klarinetista?
A nama su dani k’o i kod svih ostalih ljudi, samo uz najmanje 3 sata vježbanja sviranja na dan, a ta se brojka i povećava kad su nadolazeći koncerti ili natjecanja.

Koja je specifičnost klarineta?

Po meni najveća specifičnost kod klarineta su ogromne mogućnosti tehnike sviranja i raznovrsnost repertoara od jazza, klasične glazbe, klezmer muzike, modernih skladbi… I uvijek se može čut’ i naučit’ nešto novo na njemu što niste prije čuli. Nikad ne može dosadit’.

Koliko dnevno vježbate svirati?

Najmanje 3 sata dnevno, ali pred koncerte i natjecanja zna se vježbat’ i po 5, 6 sati.

Imate li uzor?

Ima dosta klarinetista koje volim slušat’, al’ neman nekakav poseban uzor. Vodim se tim da od svakoga nastojim naučit’ ono što je najbolje.

Gdje se vidite po završetku akademije?

Ne znam, teško mi je odgovorit’ na to pitanje. Ima puno toga gdje se vidim, al’ mislim da ću tek kroz akademiju oformit’ neko mišljenje šta točno želim.

Što biste poručili mladim glazbenicima?

Upornost je najvažnija stvar kod glazbenika i to bi im i preporučio, da budu uporni u tome šta rade, i da vrijedi živjet’ glazbu jer po meni, nema ljepše stvari nego bit’ dio glazbe.

Ivan je istaknuo da je osim upornosti važna i podrška kolega. Svirajući u Gradskoj glazbi Zvonimir, upoznao je maestra Tončija Čićerića kojemu je iskazao zahvalnost što je pristao pratiti ga u razvoju njegove glazbene karijere.

Više u kategoriji: glazba, život
Foto: facebook.com
Jelena Perko, mag. oec.