Inspirativni svijet velikog umjetnika

„Zahvaljujući umjetnosti, umjesto da vidimo jedan jedini svijet, ovaj naš, mi vidimo kako se on umnožava, pa koliko ima originalnih umjetnika toliko nam svjetova stoji na raspolaganju… Ona jedina izražava za druge i pokazuje nama samima naš život.‟
-Marcel Proust

Jedan veoma originalni i inspirativni svijet otvorio nam je naš svjetski poznati kipar, arhitekt i umjetnik, Ivan Meštrović. Ovaj velikan hrvatske umjetnosti na svijet je došao davne 1883. godine u malom mjestu Vrpolje u Slavoniji. Dječje godine je proveo u Otavicama u Dalmaciji odrastajući kao pastir u siromašnoj hajdučkoj obitelji pod budnim okom majke koja je, vjerujući u nečije proročanstvo da se njenom sinu smiješi zvjezdana budućnost, najviše utjecala na njega. Tako u jedom od pisama svojoj majci kaže – Draga majko, ovdje je strašno hladno pa mi pošalji biljac da se ugrijem. – Okruženost narodnim pričama i pjesmama, utjecaj tradicionalnih vrijednosti – ljubavi prema domovini, obitelji i Bogu, utjecalo je na tematiku njegovih budućih djela.
U 16. godini njegova života prepoznat je njegov veliki talent i ljubav prema rezbarenju malih predmeta u drvu i kamenu koja ga je odvela u Split gdje je započeo svoje umjetničko razvijanje. Na nagovor učenih ljudi, usprkos nepoznavanju njemačkog jezika, školovanje je nastavio u Beču, gradu iznimnog kulturnog i povijesnog bogatstva. Ovdje ga je svjetski majstor kiparstva Auguste Roden prepoznao kao velikog umjetnika – „čudo među kiparima‟ te prvi put izlaže svoja djela s grupom Secesija, čineći prvi korak ka svojoj svjetskoj slavi i popularnosti. Zahvaljujući sudjelovanju na brojnim izložbama u Parizu, Rimu, Cannesu, Londonu i Švicarskoj i međunarodnom priznanju kao što je osvojena prva nagrada za kiparstvo na Svjetskoj izložbi 1911., četiri godine kasnije priređuje samostalnu izložbu u londonskom Victoria i Albert muzeju što do tada nije bilo moguće nijednom živućem umjetniku. Ovo nije bio posljednji put da je Meštroviću iskazana čast da stvara povijest. Trideset i pet godina kasnije još je jednom bio prvi umjetnik koji je u povijesti muzeja održao samostalnu izložbu, ovog puta na posve drugom kontinentu, pozvan od strane Američke akademije znanosti i umjetnosti, u njujorškom muzeju Metropolitan.

Bez obzira što je svoj život proveo živeći u različitim dijelovima svijeta, nikad nije zaboravio svoje korijene, često je posjećivao Hrvatsku i slao više stotina svojih skulptura, crteža, reljefa hrvatskom narodu. Njegova brojna djela pronašla su dom u više hrvatskih gradova, Splitu, Drnišu, Zagrebu, Otavicama, u različitim galerijskim, muzejskim i samostanskim prostorima, ali i na otvorenom (ne zaboravimo spomenik Marku Maruliću u Splitu, seriju spomenika Grguru Ninskom u Varaždinu, Ninu i Splitu, grobnice u Cavtatu i Otavicama). Tradicionalne vrijednosti koje su mu usađene od djetinjstva i vjera u vječnost utkani su u njegovo stvaralaštvo te je, uz herojsko-nacionalni i intimistički ciklus, upravo religiozni onaj koji zauzima središnje mjesto u njegovu stvaralaštvu, sastojeći se od brojnih sakralnih objekata, reljefa i skulptura.

Kako je Meštrović kroz svoje stvaralaštvo vladao različitim materijalima, drvom, broncom i kamenom, njihovim je pažljivim obrađivanjem postigao to da njegova djela odišu posebnošću izražaja i da desetljećima prenose njegovu ideju i vjerovanje da su umjetnost i čovjekova djela na zemlji zapravo otisci besmrtnog bića.

M. Konstantinović